Топола

će mirovati, dok mu krune ugarske ne postavi na glavu, začu, da je IST ikο 1 a Zrin js k i njegova pašu Muhameda kod Šikloša napao, paša i njegov sin da su u boju pali, a Zrinjski, da je sve bojne spreme i mnogo blaga turskoga zaplijenio i u Siget unesao. Sultan na taj glas krene na Siget, a odanle da će ravno na Beč. Zrinjski spremi na brzo u grad hrane i ratnih sprava za više mjeseci, te se zatvori u gradu sa junačkom posadom 3000 vitezova. Turci navaljivahu strašnom silom na grad, ali budu hrabro suzbijani. Kada su napokon iza dugotrajnih navala zauzeli novi i stari grad, povuče se Zrinjski u unutrašnji grad, te ga ne htjede predati niti na obećan j e niti na prijetnje Sulejmanove. Pošto je napokon pao i unutrašnji grad Turcima u ruke, povuče se Zrinjski sa svojom malom četom preostalih junaka u kameni toranj. Ujedno oćuti, da je došao posljednji čas. Osokoliv još jednom svoje vjerne, provali s njima među Turke i ne presta ih sjeći, dok ga zrno ne pogodi u čelu junačko. Suvremena Evropa bijaše udivljena s to-° likoga junaštva, a svjetska povjesnica dobi drugoga Leonidu. Turaka pade pred razvaljenim Sigetom preko 20.000 i sam Sulejman umrije od jada dva dana pred zauzećem Sigeta. »Smrt Kikole Zrinjskoga i Sulejmana zaključuje, ovu periodu turske; povjesnice, kada je bila na zenitu svoje moći. Smrću Sulejmanovom poblijedio je polumjesec i nije mu veće bilo Sulejmanova sjaja, smrću Zrinjskoga zasvijetli zvijezda danica kršćanskomu svijetu«. Premda je Maksirnilijan s novim sultanom Selimom iičinio mir, to je taj mir poput pređašnjih malo ili ništa vrijedio za Hrvatsku. K tomu je i kod kuće našu zemlju snašla nova nesreća. Godine naime 1572. bukne s eljački ustanak, nazvan »muška puntarija<« Hovod bijaše buni, što je vlastela nesmiljeno tlačila kmetove. Imenito stradahu mnogo kmetovi Slisedgrada i Stubice,. kada su ti gradovi došli u ruke Tahiu, čovjeku oholu i veoma okrutnu. Seljaci se najprije potužiše kralju poradi nasilja Tahijevih; ali pošto tamo nijesu dobili pravde, digoše se listom na gospodu. Iz Zagorja, gdje su i neki plemići pristali uz seljake, razgrani se buna po županiji, varaždinskoj i pače i po susjednoj Štajerskoj i Kranjskoj. Seljaci u Zagorju izabraše sebi za vođe MatijuGubca · (,»muški kralj«), Iliju Gregurića i Andriju Pasanca. 6 j u r o

103