Топола

108

se napokon taj rat svrši nesretno po Hskoke (1617.) .Madridskim mirom bude izrečeno,, da. se Uskoci- iz -Sen ja.i..Primorja moraju udaljiti, njihovo brodovlje spaliti, a u Senj smjestiti njemačka posada. Uskoci se na to, prognani iz Senja, naseliše ponajviše oko Otočca i po Žnmbfirkm Pod konac slabe vlade Matijine bukne u češkoj s vjerskih razloga strašan prevrat, kojim se započe t riUsstg-nrl i š n j i rat (1618 —1648.). Matija umrije na početku toga rata, pošto su Česi, •ffi T vutii Ugri već prije njegova stričevića, nadvojvodu štajerskoga Ferdinanda okrunili za svoga kralja. Ferdinand je tom zgodom priznao i posebnom krunidbenom ζην j-exni.com potvrdio Hrvatima sva njihova prava i povlasti.

Ferdinand 11. (1619.—1637.). Ferdinand bijaše strog i odlučan vladar. Kao gorljiv pristaša katolicFe vjere istrijebio je onPnažnom i nasilnom rukom novu vjeru kao vojvoda u Štajerskoj, Kranjskoj i Koruškoj. U Hrvatskoj je još za života Matijina vladao apsolutno cijelim Primorjem, ne pazeći na prosvjede hrvatskih staleža. Čim .je postao vladarom zemalja hapsburških i carem njemačkim, odluči svuda ukinuti premoć staleža i slobodu nove vjere. Kada je stupao na vladu, bijaše carstvo razvraćeno. češka sva na oružju, a i u Austriji usta sve protiv njega, što je ispovijedalo novu vjeru. Hrvatska kao i Hgarska bijahu polovinom u rukama turskim, a u drugoj polovini Hgarske širio je s uspjehom svoju vlast Gabor Betlen, sedmogradski vojvoda. Kaprotiv svemu tomu neragaše u Ferdinanda ni vojske ni novaca, pa ipak on ne klonu duhom. Živa vjera u Boga podavaše mu jakost i ustrajnost u najzdvojnijim časovima njegove vlade. Posto su Hgri najvećim dijelom imenito novovjerci pristali uz Beti ena, pozivahu i Hrvate, neka bi ga priznali kraljem. Hrvati ipak ostadoše vjerni Ferdinandu, koje što im je ponovno obećao potvrdu svih prava i povlasti, koje pak što je u Hrvatskoj još uvijek vrijedila samo katolička vjera, pa nijesu Hrvati htjeli pomagati novovjercima. Oni su pače oružanom rukom odbijali navale Betlenovaca na Hrvatsku. Videći napokon Betlen, da ne može uspjeti protiv Ferdinanda, koji je iza poraza bje logorsko ga (1620.) nemilo postupao sa Če-