Топола

120

tovanjem na Krajini razvilo se u Hrvata toliko smjelosti i osobnoga junaštva, da su suvremenici zapanjeni. Krajina se je u 17. stoljeću dijelila na generalat varaždinski ili slavonsku krajinu prama današnjoj Slavoniji između Save i Drave, karlovački generalat ili hrvatsku krajinu od Kupe do mora. K tomu je bio zasnovan g eneralat osječki, a prevladao je naziv slavonski za Krajinu od Jasenovca do Zemuna. I između ta tri generalata bila je krajina između Kupe i Une pod neposrednom vlasti bana hrvatskoga i nazivala se je već sada banskom Krajinom. Do konca 17. stoljeća znatno se promijenilo žiteljstvo po Krajini. Kikada naime nije bilo rata između Turaka i Hrvata, da ne bi kršćani stojeći između dvie vatre bježali na našu stranu. Za velikoga pak rata za kralja Leopolda nije se nikada naša vojska u Bosnu zalijetala, a da ne bi prevela braće na ovu stranu u prazne predjele, odakle su se već u 16. stolj. mnogi žitelji preselili na međe donje Austrije i Ugarske. Ha taj su način mnogi naši krajevi dobili posve novo žiteljstvo. Imenito su mamili narod ispod turskoga jarma u naše strane za Leopolda proglasi carske vlade obričući svima »zlatnu slobodu pod kršćanskim kraljem«. Krajina je prije kralja Karla IH. i kćeri mu Marije Terezije bila ovako uređena. Svaka je općina sebi birala svoga kneza, a sve općine jednoga kapetanata zajedničkoga suca. Te je oblasti potvrđivao general. Zemlju, na kojoj je živio krajišnik, priznavali su kraljevhkroz oba stoljeća hrvatskom i da potpada pod bana. Tečajem velikoga rata za Leopolda već se u proglasima kaže, da je to zemlja careva, a krajišnici da su pod okriljem samoga cara, da ne će imati drugoga gospodara, niti da će komu kmetovi biti. Tako se je već sada pripravljalo, što se je za tim konačno izvelo za Marije Terezije. Krajišnik bijaše počevši od osamnaeste godine pod puškom. On je stražu stražio na Krajini, gradove utvrđivao, patrolirao i uhodio po neprijatelj evo j zemlji. Krajišnik je služio svojim konjem i svojom puškom, a municiju dao mu je kralj. Plaćenici-krajišnici morali su svakamo, kuda ih je general vodio, a drugi su krajišnici bili zemljom nagrađeni, te su samo u zemlji ratovali i na Krajini stražili. Hiži časnici na Krajni bili su Hrvati, dok su kapetanima i generalima imenovani unatoč