Топола

37

novi staru vlast hrvatsku na jadranskome moru. Tome njegovu nastojanju nijesu se protivili ni primorski gradovi, dok opet istočno carstvo ne promijeni sve snošaje na balkanskome poluotoku. Car Y asili je 11., nazvan »krvnik Bugara«, uništio je god. 1018. jaku državu bugarsku, postao tako gospodarom najvećemu dijelu balkanskoga poluotoka i primakao se međama hrvatskoga kraljevstva. Tu priliku upotrebi i Venecija, službenica i saveznica carstva, te navali opet na gradove dalmatinske. Krešimir je mudro uradio, što se je u miru pogodio sa silnim Vasilijem U., od kojega je primio časti i bogate darove, ali je morao priznati vrhovništvo istočnoga carstva i zajedno morao dopustiti, da gradovi dalmatinski Veneciji neznatni danak plate. U tom ban Srijemski Sermo usprotivi se priznati vrhovništvo istočnoga carstva. S toga posla car istočni na njega vojsku i na čelu joj Konstantina Diogena, koji bana prijevarom, da će tobože ugovarati mir i prijateljstvo, übije. Srijemsku banovinu priklopi na to Vasilije 11. neposredno carstvu 1019.) d) Krešimir 11. dospio je u najteži vladalački položaj, jer mu je državu opasavala sa sjevera velika država »svetoga rimskonjemačkoga carstva«, a s juga i istoka ogromno istočno carstvo. Te dvije svjetske carevine držale su se upravo tako i Ugarske, pak je s toga Krešimir stupio u savez skraljemugarskim Stjepanom I. na zajedničku obranu. Madžari, pošto su za svoga kneza Aip ada i prvih mu nasljednika još pol stoljeća srednju Evropu obletavali i pustošili, na jedan put se iza krvavoga poraza kod Augsburga (955.) smiriše, a njihovi knezovi počeše snovati, kako bi svoj narod priučili urednu životu. Knez Gejza dapače pokrsti se i dozvoli kršćanskim svećenicima, da naviještaju riječ Božju po Ugarskoj. .Još veći prijatelj kršćanske vjere i poretka bijaše Gejzin sin Stjepan Sveti (997. do 1038.), suvremenik hrvatskoga kralja Krešimira 11. Stjepan najprije svlada sve protivnike kršćanske vjere među Madžarima, zatim osnuje u Ugarskoj nadbiskupiju u Ostrogonu i više drugih biskupja. Tim uđe u volju rimskome papi Silvestru 11., koji posla vrlomu Stjepanu kraljevsku krunu na dar. Stjepan se upravo godine 1000. ovom krunom okruni i prozva »apostolski m« kraljem Ugarske. Da bi u svojem kraljevstvu mogao bolje utvrditi kršćanstvo i druge dobre uredbe, nastojaše kralj Stjepan, da živi sa susjedima svojim vazda u prijateljstvu i ljubavi. Tako zavoli i

1 ) S. Ljubi ć: O Posavskoj Hrvatskoj i o zlatnih novcih njezina kneza Serma (Had jugoslav. akad. XLIII.)