Топола

hrvatskoga kralja Krešimira 11., a stare predaje tvrde, da je Stjepan pače i svoga jedinca sina Em e r i k a htio oženiti kćer ju hrvatskoga kralja. Ko Emerik razderen bi u lovu od divljega vepra, te s toga ne ispuni se želja Stjepanova; ali zato potraja ipak ljubav i sloga obaju kralja sve do smrti Stjepanove. Već god. 1030. zađoše oba saveznika Krešimir i Stjepan u rat s Ujemačkom, te ga sretno svršiše mirom iduće godine (1030.) Tako je Krešimir 11. sačuvao u savezu s Ugarskom svoje kraljevstvo od najvećih pogibli, koje su mu prijetile od njemačkoga i istočnoga carstva. Kaslijedio ga je na Hrvatskom prijestolu Stjepan I. (1035. —1058.) sin Svetoslava-Surinje a zet Petra 11. Orseola. Ostavivši g. 1026. Veneciju, kada su tamo svrgli i prognali sav rod Orseola, bijaše Stjepan od toga vremena najodlučniji neprijatelj Venecije. Živeći od djetinstva svoga na preraskošnome dvoru, s kojim se je u ono doba mogao mjeriti samo bizantski, nije ipak prihvatio mekoputnosti onoga života, već je bio hrabar i odlučan vladar. Stjepan nastojale svom silom, da istisne Veneciju iz Dalmacije, i da osvoji opet gradove dalmatinske. Otkada je g. 1038. na prijestol u Ugarskoj sjeo Peta r, unuk dužda Petra 11. Orseola, a sin sestre sv. Stjepana, od onda kralj ugarski i hrvatski, oba bližnji rođaci, vojevahu s uspjehom na Veneciju na kopnu i na moru. Da je vlast Stjepana 1., kralja hrvatskoga sezala diljem Dalmacije, svjedoči to, što su biskupije sve do Bara priznavale prvenstvo nadbiskupa spljetskoga. Stjepan je ’pod konac svoga života imao mnogo posla, da obrani svoju zemlju od Madžara, koji su svrgli njegova po ženi rođaka Petra 1., te sebi izabrali Salomona za kralja i pali opet u poganstvo. Stjepanov sin i nasljednik Petar Krešimir I. (1058. — 10Y3.), odgojen od Mlečanke i zadojen kulturom italskom, posta i junaštvom svojim i diplomatičkim svezama obnovitelj kraljevstva hrvatskoga. On je primio kraljevstvo iz ruku očevih dosta jako i oporavljeno, premda nije bilo ni iz daleka onako silno i prostrano kao za prvoga kralja Tomislava. Crveno-hrvatske oblasti bijahu već od kralja-nametnika Pribunje odružene od Bijele Hrvatske, te je Stj epa uVoj s1 a v baš nedavna (1042.) sjedinio Duklju, Travunju i Hum u jednu državu, koja je poslije