Топола

42

I ne bojaše se übogi, da ga izji bogati, i nejaki da mu vazme jaki, ni sluga, da mu učini nepravo gospodin. Jere kralj svib braniše, zašto ni sam nepravedno ne posidaše, tako ni inim ne dadiše. I tako veliko bogatstvo biše tako u Zagorju kako u Primorju za pravednoga kralja Zvonimira. I biše puna zemlja svakoga blaga i biše veće vridna ureba na ženah- i mladin Ijudib i na konjib, ner inada sve imanje. I zemlja Zvonimirova biše obilna svakom raskošom, ni se koga bojaše ni jim nitkore mogaše nauditi, razmi gnjiv gospodina Boga.« Za vladanja Zvonimirova opaža se nov život i nov smjer države Hrvatske. 1 ) Županska i banska vlast slabi sve više, dok se zemljom širi novo plemstvo, slično zapadnome. Oko kralja ima sve više Latina, slabo se za Hrvate mari. Zvonimir napušta stare kraljevske dvore u Biogradu, ter sebi odabra novu prijestolnicu. On prebiva najviše u Solin u uz prijatelja svoga, umnoga nadbiskupa spljetskoga lovrinca, koga nazivlje svojim duhovnim ocem. Sve to nije se mililo Hrvatima, osobito kada su vidjeli, da, dok kralj u svemu slijedi politiku zapada i Kima, Heretvi na jugu sve jačom biva kneževina Zeta, u kojoj je vladao Miba j1 o, sin Vojslava (Dobroslava). Miroljubivost Zvonimirovu u takvim okolnostima osudila je narodna predaja pripovijedanjem o silovitoj smrti kraljevoj. On je umr’o početkom g. 1089. ne ostavši potomka. Oženjen bijaše s kraljevnom ugarskom Jelenom, koju je narod hrvatski nazvao »L i j e p o m«. Imao je sina Eadovana, kojega je vježbao u državnim poslovima, pak se i u kraljevskim listinama do g. 1083. spominje kao svjedok darovnicama, što ih je Zvonimir izdavao. Kada i kako je umr’o kraljević Kadovan nema glasa. Zvonimira naslijedi Stjepan li. (1089. —1091.), sinovac Petra I. Krešimira, Kjega podigoše biskupi i velikaši iz samostana na prijestolje. Samo jedan sabor, koji je obdržavao, ostao je kao spomen iza njega. S njime izumre narodna dinastija hrvatska. Sada pripada opet pravo narodu da sebi bira kralja.

1 ) M. Mesić; Dimitar Zvonimir, kralj hrvatski. (Rad jugosl. akad. XXXIX.).

Yj. Klaić: Kralj Svinimir i njegovo doba. Zagreb, 1876.