Топола

41

Slaviča (1073. —1075.), koji je bio po svojoj supruzi Nedi zet pokojnome kralju. Pristaše rimske crkve združiše se na to s Normanima južne Italije, te njihovom pomoću uhvate kralja i odvedu iz kraljevstva, a na ispražnjeni prijestol podignu izborom bana slavonskoga Dimitra Zvonimira (1076. —1089.), očitoga pristašu osnova pape Grgura VII. Krunidbena slava slavila se je 8. listopada 1076. na solinskompolju u crkvi sv. Petra. Papinski poslanik opat G e b i z ο n naresi Zvonimira znakovima kraljevske časti i vlasti, te ga okruni krunom Tomislavljevom, a zatim preda kralju zastavu kao znak, da se mora priznati vazalom sv. Petra upravo tako, kao što se je na pr. priznao njegov suvremenik, osvojitelj Engleske, Vilelmo Normandijski. Zvonimir, narešen kraljevskim znakovima od Gebizona, zavjeri se prisegom, da će biti vjeran sv. Petru i papi Grguru VII. i da će u ime tributa davati rimskoj stolici svake godine dvije stotine carskih dukata i samostan Vranu kao pristanište papinskom poslaniku. Hrvati su s početka dosta ravnodušno primili tu kraljevu politiku, dok nije nastao očiti rat između pape i cara njemačkoga. Zvonimir nije mogao poći ni u kakav boj za papu izvan svoga kraljevstva, jer je morao gušiti domaću bunu, kada je ustao protiv njega župan V e c e 1 i n. Tek kada se je razplamtio veliki rat između papinske i carske stranke i u susjednima austrijskim zemljama, onda je i on morao zaci u rat za papu. Dva puta provalio je Zvonimir s rođakom svojim Ladislavom kraljem ugarskim u Korušku i oba puta pobjedonosan izašao odanle, premda je carevac, vojvoda Leopold, po dvadeset tisuća vojske na bojno polje izvodio. U trećem boju međutim bude hrvatska vojska poražena, pače neprijatelj prodre u kraljevstvo i pohara neke predjele. Zvonimir je doduše htio da opere tu ljagu sa sebe, ali Hrvati ne htjedoše više u boj za papu, i tako prestane Hrvatska utjecati u tu veliku borbu između carstva i papinstva. Zvonimir se je naskoro mogao pohvaliti, da »po osobitoj milosti Božjoj mir i tišina svagdje u mojem kraljevstvu vlada«. Prema tome je ono, što najstarija kronika hrvatska govori; I za dobroga kralja Zvonimira biše vesela sva zemlja, jer biše puna i urešena svakoga dobra, i gradovi puni i srebra i zlata.