Топола

40

štitonoša, i t. d. On je obnovio tri biskupije s čisto Hrvatskim karakterom: kninsku, ninsku i biogradsku, a podigao je i samostana, u kojima je cvao jezik i knjiga hrvatska. Kada su Polovci ili Kumani stali u velikim rpama provaljivati na balkanski poluotok i zaprijetili opstanku istočnoga carstva, upotrebi tu priliku Petar Krešimir te osvoji i pripoji natrag kraljevstvu hrvatskome srijemsku i bosansku banovinu. Pošto je tako pribavio hrvatskoj državi prirodne međe j adransko more i rijeku Dunav, mogao je u Kinu g. 1069., okružen od mnogih dostojanstvenika svoga kraljevstva, s ponosom uskliknuti: »Bog svemogući raširio je moju državu na kopnu i moru«. On se u toj povelji od g. 1069. zove Božjommilostikralj HrvatskeiDalmacije«. U opće iz cijele te povelje proviruje odlučan i ponosän duh. Petar Krešimir govori tuj po svom kancelaru kao vladalac svijestan si svoje vladalačke snage, svijestan, da sjedi na prijestolju djedova svojih. Petar Krešimir, razmaknuvši međe svoje države, preustrojio je donekle svoju državu. Da bi zapriječio svako cijepanje države, stegnuo je vlast banima i županima. Cijelu državu podijeli iznova na sedam banovina: srijemska i požeška b. (današnja Slavonija), slavonska b. (današnja sjeverna Hrvatska i nješto zemlje na jugu Kupi i Savi), hrvatska b. (današnja južna Hrvatska s Istrom do Raše), bjelohrvatska ili albanska b. (od Zrmanje do Keretve i s Bosnom do Vrbasa), bosanska b. (između Vrbasa i Drine) i napokon ramska ili podramska b. (sjeverna Hercegovina do rijeke Rame) - 1 ) Prema tomu bile bi međe hrvatskoj državi za najslavnijega vladara: Drava, Dunav do utoka Save, Sava do utoka Drine, Drina od prilike do Višegrada, zatim crta povučena od Višegrada do Rame, zatim ta rijeka s Keretvom, napokon jadransko more, rijeka Raša i od prilike ista međa, koja je i danas prema Kranjskoj i Štajerskoj. Petar Krešimir nije imao sina, pak je želio, da ga naslijedi njegov sinovac Stjepan. Ali čim je kralj umr’o, uzdigne plemstvo i narod na prijestol bana

1 ) Monumenta spec. hist. Slav. merid. Volumen Λ 11. pag. 486.