Топола

68

cica, koji su već četiri stotine godina bili među prvacima kraljevstva. Šubiće pak nijesu mogle pokoriti jake kraljeve vojske. Tek za dvije godine samo jedna grana njihova preda kralju svoj tvrdi grad Ostrovicu i dobije za to od kralja grad Zrinj sa zemljom oko njega, stoga i dolazi poslije u povjesnici pod imenom »Z rinj sk i« (1347.). Ljudevit je uopće za cijeloga svoga vladanja nastojao, da zatare ili bar oslabi kneževske rodove hrvatske. Časti i službe u Hrvatskoj nije nikada povjerovao Babonićima, Kurjakovićima i Subićima, nego vazda takvim Ludima, koji su sebi zasluga stekli za prijestolje i vladanje. Tako se pojavi u Hrvatskoj novo plemstvo i rodovi kao Šeći, Bubeki it. d. Ovi novi plemići obnašali su bansku čast. No i tu čast osakatio je kralj. Stvorio je stalno dvije banovine; jednu od Dalmacije i Hrvatske, a drugu od Slavonije ili Slovinske zemlje. Napokon je imenovao bane samo za kratko vrijeme, da se ne bi suviše ponijeli, pa možda ugledali u slavne bane Šubićeva roda. U to doba podigne se i opet grad Zadar, koji je Venecija bila odlučila uništiti tobože za to, jer je šaljući darove kralju Xjudevitu iskao da se otrgne od Venecije. Republika je sv. Marka napela sve svoje sile i razbila najprije sjedinjene vojske bana hrvatskoga i bosanskoga, zatim i ogromnu vojsku kraljevu, koju je vodio sam Ljudevit. Iza dvogodišnjega boja preda se .Zadar, a iza više manjih bojeva bio je i kralj prisiljen učiniti primirje s Venecijom, po kojemu je Zadar postao sasvim pokoran republici. (1348.) Ljudevit je morao podnositi tu sramotu, jer je u taj čas hotio na drugoj strani, da osveti smrt brata svoga Andrije, koga je dala umoriti njegova žena kraljica napuljska. Želio je uništiti tu ženu i oteti joj djedovinu svoju, kraljevstvo napuljsko. Najprije zaište pd pape, neka kao protektor toga kraljevstva prokune Ivanu, a sina Andrijina, Karla Martela, njemu i njegovu bratu banu Stjepanu predade, a do punoljetnosti djeteta da njih dvojica u Napulju vladaju. Papa prokune übojice Andrijine, ali ne Ivanu, koja se je zaklanjala, da nije kriva. S time nije bio Ljudevit zadovoljan i pođe s toga s vojskom svojom kroz Italiju u Napulj noseći na zastavi sliku umorenoga brata. Kao osvetitelj bio je i Ljudevit nemilosrdan i dao übiti izdajnički neke prinčeve, rođake svoje, samo da nestane pretendenata za to prijestolje. On zagospodova zaista u Napulju i postavi tamo svojim namjesnikom Stjepana Lackovića. Ali Ivana nađe za-