Топола

76

Eat na Hrvoja (1403. —1408.) vodio je Sigismund nejednakom srećom. Predobio je za sebe kralja bosanskoga Stjepana, Ostojn. Hrvoje svrgne zato kralja Ostoju i postavi na prijestolje Tvrtka Tvrtkovića, nezakonitoga sina Tvrtka Velikoga. Ali Sigismund na to predobije za sebe papu rimskoga, i razglasi po Evropi, da će povesti veliku vojnu na Bosnu protiv nevjernika Bogomilä. S papinskom pomoću sabere vojsku od vitezova gotovo svib naroda srednje Evrope i razbije kod D obora na rijeci Bosni (1408.)) vojsku kralja Tvrtkovića, te odvede njega sama kao sužnja u Budim, a na prijestolje bosanska uspostavi Ostoju. Hrvoju je bila time odsječena desna ruka, a k tomu se je jošte upravo sada pogađao i napokon pogodio okrunjeni kralj Vladislav Napuljski s Venecijom, te joj prodao svojepravo na Dalmaciju.za sto tisuća dukata. (1409.). Hrvoju ne preosta ništa, nego da se izmiri sa Sigismiindom. Taj mu prizna naslov hercega Spljetskoga, učini ga svojim prijateljem i kumom svoje kćeri jedinice Elizabete i imenova ga vitezom novoga reda Zmajeva. Venecija, dobivši od napuljske vojske samo Zadar, željela je sada zadobiti i sve ostale gradove dalmatinske. S toga je radila novcem i silom' u Dalmaciji. Proti tomu ustane Sigismund i tako dođe opet do rata. Sigismund je našao sebi saveznika, te je mogao voditi rat u samoj Veneciji. Glavni mu je vođa bio Pipo Osorai na mletačkom kopnu, a u Dalmaciji vodio je hrvatsku vojsku ban hrvatski Petar Mislin, koga je s morske strane potpomagalo genovesko brodovlje. Eat se je vodio izmjeničnom srećom. Jedno je vrijeme bila u pogibli sama republika, jer je Pipo prodirao blizu Mletaka, ali u taj kobni po sebe čas podmiti republika kraljeva vođu Pipa, koji na to uzmakne od Mletaka tobože poradi bolesti (1412.). Sigismund je dobio protiv Venecije mnogo pomoći iz Njemačke, ali napokon je nestajalo vojsci novaca i svega drugoga, što vojska treba. Obje stranke požele mira. Posredovanjem rođaka Sigismundovih, tasta Hermana Celjskoga i pašanca Nikole Gorjanskoga dođe u Trstu do primirja na pet godina (1413.). Svaka je stranka zadržala, što je onda imala, a Sigismund je k tomu dobio još nešto novaca. Budući da je za toga rata stajao Hrvoje kao miran gle-