Топола

na iigarsko-lir vataki prijestol, jer su se nadali, da će ih on izdašno i s uspjehom pomagati u borbi s Turcima. Albrecht je bio zajedno. i njemački car. Kao iskren katolik a ljuti progonitelj Husita, imao je u Češkoj najprije velikih neprilika. Česi izaberu sebi za kralja mladoga princa poljskoga Kazimira. Poljaci pošalju vojsku Česima, da se otresu nepovoljnoga im Albrechta. Već se je bio i rat započeo, kada su oci koncila bazilejskoga izmirili pruće se stranke, samo da mladi kralj uzmože započeti rat na Turke, od kojih je već sada prijetila pogibao srednjoj Evropi. Ali prije nego što su se mogli kršćani dobro pripraviti na rat, navale Turci na Srbiju, kojom je tada vladao despot Đorđeßranković. Taj je dao sultanu svoju kćer lijepu Maru za ženu, samo da mu se umili. Poslao mu je i svoja dva sina, ali sultan ih oslijepi i provali na to u Srbiju. Turske vojske predobiju Srbiju (1439.), a despot Branković skloni se u južnu Ugarsku, gdje je od kralja nekoliko gradova dobio. 1 ) Tako se Turci dotisnuše do međa Ugarske T Hrvatske. Kralj Albrecht nastojaše, da primiri Čehe i Poljake, a za tim da svi kršćani složno udare na Turke. Velikim povlasticama, koje je davao plemstvu hrvatskomu i ugarskomu, nastojao je da ih sve predobije za rat. Već su se stale sabirati vojske kod Slankamena, kada se na jednom porodi u vojsci kuga, koja srva i samoga kralja. On umrije na putu u Austriju, a naslijedi ga Vladislav poljski (1440. —1444.). Iza Albrechta ostala je kraljica Elizabeta trudna. Ona se je smatrala pravom zakonitom nasljednicom prijestolja, jer su se već ocu njezinu zavjerili staleži, da će je priznati vladaricom poslije njegove smrti. Smatrala se vladaricom i po oporuci svoga muža. Kralj je naime nekoliko dana pred svoju smrt odredio, da ona sama vlada do poroda. Ako li rodi sina, da će uz nju vladati za sve zemlje devet skrbnika; po tomu bi za Ugarsku i Hrvatsku bila tri skrbnika. Rođaci kraljičini i gospodari većega dijela Hrvatske grofovi Celjski, Gor j anski i Frankopani pristanu odmah uz kraljicu i okupe se oko nje. Ali najviše velikaša

x ) Dr. Fr. Rački: Odnošaj srpskih despota i deseljenika naprama kruni i kraljevini Hrvatskoj i Ugarskoj. (Književnik g. 11. Zagreb, 1865.). Ö. Mi ja to vic: »Đurađ Branković«.