Топола

spolio, 1. 1) svlačiti odijelo, alqm; hominem; jacentem veste; alqm vestitu. 2) plijeniti, pljačkati, uopće: lišiti koga čega, corpus caesi hoštis, Gallum caesum torque; spoliatis eorum domibus; fana sociorum; fana; regem spoliatum ex provincia expilatumque dimittere; alqm argento; * vita; alqm regno paterno atque avito, dignitate, omnibus rebus; Gallia omni nobilitate spoliaretur; philosophiam, quae s. nos judicio, privat approbatione, omnibus orbat sensibus; * hiems spoliata capillos; apsl., plijen uzeti, zgrabiti. spolinm, ii, n. 1} * dderana koža', leonis; viperei monstri, svlak; pecudis. 2) odora, što se s übijenoga neprijatelj a otme; oteti ptij en ; uopće: svaki plijen, spolia caesorum legere, detrahere; sp. opima pogl. opimus; sp. classium; -{- navalia; agrorum, s polja ; aliorum spoliis nostras facultates augeamus; Turmis ovat spolio; * spolium sceleris, zlatna kosa, koju je Soila ugrabila svome ocu; * nec quisquam e nostris spolia cepit laudibus, nije nitko oteo itd.; pak i ono, što se dobije kao nagrada, nadvladavši neprijatelja, ne ornamentis ejus omnibus Sex. Naevius pro spoliis abutat.r; sese consulatum ex victis iliis spolia cepisse; * s. ampla referiis (ironicki). * sponda, a e,/. 1) nogači u postelje, u divana. 2) meton. po st elj a, divan. spondalia (-daulia), orum, n. žrtvena pjesma uz sviralu, dvojb. u Cio. de or. 2, 46, 193. (gdje po svoj prilici treba čitati sua sponte aliena). spondeo, spopondi, sponsum, 2. [cuiivšto] 1) publicist, i jurist, izraz: zuvjeriti se, zateći se, obredi, obećati, navlast. na sudu, alqd; pro alqo, alqd pro alqo, jamčiti se, iijamditi.se; pacem; de alqo; alcuialqd; sponsio, quam spoponderat; (Hor.) hic (sponsum) vocat; (Plaut.) gnatum alcui, vjeriti, zaručiti; supst. a) sponsas, i ,m. vjerenik, zaručnik; * prosae, b) sponsa, a e,/, vjerenica, zaručnica. c) sponsum, i, n. obrečeno, obećano, ujammno, Hor. 2) tp. a) sp. animis (Liv.) tvrdo se nadati; sibi; * omnia digna; f ingenium magnum virum; * placidum spondentia sidera, spondeus (-dius), ei, m. [anovštlog] spo n d ej, stopa. spongia, a e,/, [anoyyui] spužva ; prenes. mek oklop poput spužve; dboumno, Ajax in spongiam incubuit, Aug. u Suet. Aug. BT. sponsa pogl. spondeo 1) b). sponsalia, orum, n. [sponsalis od spondeo] 1) vjeridba, zar u /ce. 2) vj er idb ena gozba.

sponsio, onis,/. [spondeo] public. i jurist, izraz, svečano obrioanje kod rasprava, ugovora, sameza: jamčenje, uopće svečani ugovor, prava pogodba, facere; non foedere, sed per sponsionem pax Caudina facta est (Liv. 9,5, 2.); tam spensiones quam foedera sancta esse; sponsione se obstringere; vjeru zadati; sp. interponere; sp. acceptam facere; sponsione defendere; Ocricoiani sponsione in amicitiam accepti; per indutias sponsionem faciunt, uti proficiscerentur; napose o civilnim parnicama, obricanje s jedne i s druge strane (uzajmioe), pogoc\ba stranaka, da će onaj koji izgubi, dobitniku platili neku svotu novaca, vrsta oklade, sp. facere cum alqo, de societate, sponsione lacessere ponuditi okladu; vincere sponsione, o tužitelju, koji izaziva na sponziju; a vincere sponsionem, o optuženomu = dobiti pravdu. Medu pravna sredstva, kojim je pretor u Rimljana branio privatnu svojiriu, išle su tako zvane posesorske naredbe ili inter dikti (sr. interdictum). Namjera im je bila da ili uživanu kakvu svojinu obrane od smetanja (interdicta retinendae possessiones ili prohibitoria). ili da izgubljenu svojinu povrate (interdicta recuperandae possessionis ili restitutoria, exhibitoria, recuperatoria). Kako se obično postupalo pri tom interdicto contendere ako se optuženik nije pokorio pretor sikomu edihtu, te je došlo do civilne parnice, gdje je sponsio odlučivala, sr. Jordana Cic. p. Caeo. str. 37 si. O fo r mula m a, koje su se obično kod sponzija upotrebljavale ,' valja po Jordanu na str . 40 iste knjige pamtiti ovo: „Omnes sponsiones concipiuntur particula SI; si condicio ipsa sponsionis negativam continet sententiam NON additur. Übi non sponsiones ipsae recta oratione proponuntur, sed ab alio obliquo sermone referuntur, SI in NI [sr. nij. SI NON in NI NON mutari solet“. Sr. glavna mjesta Cic. ojf. fi, 19, 7/. cum is (Lutatius) sponsionem fecisset, NI VIR BONUS ESSET. Verr. 5, 51, 141. ; Verr. 3, 57, 59. p. Caeo. o. 145, in Pis. o. 23. p. Quini, c. y, 27. Fam. 7, 21. sponsor, oris, m. [spondeo] jamac, sponsores pro Pompejo; sp. promissorum; de mea voluntate; (Hor.) quo sponsore res teneatur gl. teneo; * o jednoj božici. sponsum gl. spondeo 1 ) c. 1. sponsus, us, m. [spondeo] (rijetko) = sponsio b). 2. sponsus, i, m. gl. spondeo 1) n). sponte, abi. sing. f. neobičnoga spons, iis, [od spondeo], 1) u prozi s abi. mea, tua, sua etc., prednjim, sam sobom, sam po sebi, svojevoljno (ne po sili ili po nagovoru), mea,

1003

spolio—sponte