Топола

tua, sua sp. facere, od svoje volje; tuo judicio et tua sp.; sua sponte et voluntate facere (po svojoj volji i ćudi); non sua sp. sed rogatum; non solum a me provocatus, sed etiam sua sp.; esse divinius, quod ipsum ex se sua sp. moveatur, quam quod pulsu agitetur alieno; is ardor, qui non alieno impulsu, sed sua sp. movetur; * f samo sponte; -J- sponte (s voljom ili po volji) Antonii; -J- sp. legatorum; •j- cujus sp. 2) sam na svoju ruku, sam, bez ičije pomoći, samo stalno, sam sobom, po sebi, svojevoljno, sua sp. bellum movere; cum iis sua sp. persuadere non posset; aut senatui parendum de salute rei publicae fuit, aut aliud consilium instituendum, aut sua sp. faciendum, ili je trebalo samovlasno raditi; neque in mea sp. prospexi, svojom glavom; jednom također Cio. legg. 1, 17. aliena s., ali samo poradi skladba naprema protivnomu pred njim sua sp.; ignis sua sp. exstinguitur, sam sobom; * stellae sp. sua jussaene vagentur et errent; * sp. sua sandix pascentes vestiet agnos; * sp. sua quae se tollunt in luminis oras; * quos (fructus) ipsa volentia rura s. tulere sua; takodjer nemajući se u što ugledati, sua s. instituisset, jednom Cio. Verr. 2,1, 43. 3) o stvarma, sua sp., sam sobom, p o sebi, res quae sua sp. scelerata est; virtus sua sp. laudabilis; quia sua sp. squalidiora sunt; quae sua sp., etiamsi tu id non agas, cadunt plerumque numerose. sportella, ae, /. [dem. od sporta] kotarioa (za je s ivine), u kotarici dano hladno jelo, Cio. fam. 9, 20, 2.; -j- kotarioa, uopće. -j- sportula, ae, f. [dem. od sporta] kotarioa, i u njoj klijentima diirovano jelo, kasnije dar u novcima. Potom a) igre pripravljene za narod, b) dar. poklon, uopće. * spretor, oris, m. [sperno] prezirao. spuma, ae,/. [spuo] pjena, cum spumas ageret in ore; * per armos sp. fluit (o nerastu, vepru) ; * o zmiji; * albentes s. morske, * salis; apsl.; * krvi; * s. argenti, srebrna pjena (glavina, Ijuskasti talog od olova, u kojem imade srebra, i od srebra kad se ono čisti). spumesco, 3. zdpj eniti se, jednom Ov. her. 2, 87. * spumeus, adj. [spuma] pjenast, pjeneći se, Nereus; unda; saxa, zapjenjeno. * spumifer, fSra, fčrura, adj. [spuma-fero] pjenbnosan, pjeneći se. spumo, 1. [spuma] 1) iniranz. pj eniti se, * spumans salum; * aper; * spumantia frena; * exhausto übere (o kravljači, muzlici); * plenis labris (o vinu); f spumante rictu. 2) tranz. * zdpj eniti, spumata saxa.

* -j- spumosus, adj. [spuma] pun pjene, pjeneći se. * spuo, spui, sputam, 3. plj uv a ti, sicco ore terram, prašinu. spurce, adv. [spurcus] gnusno, pogano, dicere; perscribit spurcissime (najogavnijim riječima), quas ob causas fecerit, spurcidicus, adj. [spurcus-dico] gnusno , pogano govoreći, jedn. Plaut. Capt. prdi. 56. spurcificus, adj. [spurcus-facio] gnu šeći, pognneći, jednom Plaut. Trin. 4,1, 7. spurco, 1. [spurcus] * pbganiti, opoganiti, ognusiti, uprljati; (Cio.) helluo spurcatissimus, najpoganiji. spurcus, adj. pogan, gnusan, uprljan; prost (po ćudi ili staležu), tempestas; * saliva; homo spurcissimus ; (Hor.) Dama. Spuriuna, ae, m. Spurina, 1) haruspex, koji je Cezara opominjao, neka se čuva 15. marta. 2) Vestricius S., za cara Otona, lirski pjesnik, Tac. Plin. ep. 1. spurius, adj. nezakonito dijete, kopile, o Partencima (sr. Partheniae), u Tust. 20, 1, 15. 2. Spurius, skraćeno Sp., rimsko ime. sputatilicus, adj. [sputo] upr. vrijedan, da se popljuje -- vrij edan preziranja, jednom Sisenna, u Cio. Brid. 74, 260. sputator, oris, m. [sputo] pljii v a o, jednom Plaut. mil. 3,1, 52. sputo, 1 . [intenz. od spuo] (Plaut.) 1) pljuvati, sanguinem. 2) po pljuvati, morbus qui sputatur (možebit padavioa). sputum, i, 7i. [spuo] pljuvačka, pljuvotina (sr. saliva), * pl. squaleo, ui, 2. 1) * biti rapav, stršiti. squalentes conchae; maculae auro squalentes; picti squalentia terga lacerti; tunica auro, kao ljuskama pokrila zlatom. 2) * biti rapav od gnusa, biti gnusan, pogan, nečist, fastigia musco; arva; prenes. u nečistu odijelu žal ovati, municipia; civitas, squalide, ado. [squalidus] (samo u komp.) tp. nekićeno, rapavo, vos squalidius, illorum vides quam niteat oratio, jednom Cio. Jin. 4, 3, o. squalidus, adj. s komp. i sup. [squaleo] 1) gnusan, gadan, corpora squalida et prope efferata; * carcer; * humus; (Ter.) homo; navias/, u uprljanu odijelu , o optuženicima (sr. sordidus), * reus; -j- senectus. 2) tp. (rijetko) o govoru: rapav, priprost, quia sua sponte squalidiora sunt etc. squalor, oris, m. [squaleo] gnus, gad, pogan (f), nečistoća, obsitus squalore. Napose: upfljdno odijelo kao znak žalovanja, magno s., sed multo etiam majore maerore,

1004

sp or tela—squalor