Топола

aerarium, oculos, epistolam; -j- testamentum; fontes philosophiae; fundamenta templi kopati; viam rectam in cuniculum; iter ferro (kroz neprijateljske vrste) ; -j- aperit os aliud amnis; -j- uni Antonio apertae militum aures; odatle i a) otvoriti = začeti, ludum školu, -j- scholam; locum asylum kao ili za utočište; * aperit annum taurus (zvijezda); aperire pecuniam dati na raspolaganje, b) otvoriti = pristupačnim učiniti, saltum; Pontum; pace omnis Italia erat aperta slobodnomu prometu otvorena; incognitum Famae orbem terrarum armis; -j- tertius expeditionum annus novas gentes aperuit; y Asiam regi; ]- mors alicujus aperit Syriam daje slobodan povratak u Siriju, također aperire alicui reditum ad suos; locum suspitioni aut crimini; occasionem. aperte, adv. s konip. i sup. 1) otkrilo, otvoreno, očito, resistere, pugnare; amare, mentiri, adulari; dolorem paulo apertius, laetitiam apertissime ferre. 2) iskreno dicere, scribere, apertum, i, n. gledaj apertus, apertus, adj. s komp. i sup. [partic. od aperio] 1) nepokriven, otkrit, otkriven, navis bez krova; * caelum nezastrto, vedro. 2) otvoren, nezdpremljen, locus, caelum, mare, via; aditus, campus; regio aperta alicui pristupačna ; latus u vojničkom govoru n&zdklonjen; beate vivendi via; haec apertiora sunt ad reprehendendum izvrgnuto. Cesto supst. apertum, i, n. otvoreno polje, castra ponere in aperto; * tugere per apertum. Odatle acies, proelium bitka na otvorenu polju. 3) trop. a) očit, očevidan, bjelodan, simultates, latrocinium; esse in aperto; pauca repetam, quo ad cognoscendum omnia magis magisque in aperto sint, Sali.; također (Tao.) bez zapreke, dokučIjiv, vota virtusque in aperto; fessos hostes aggredi in aperto foret; quis apertior in judicium adductus očito neviniji, b) jasan, razgovijetan, narratio, oratio, e) o značaju : iskren, nehinjen, novi animum tuum apertum et simplicem; ironično o čovjeku, koji bestidno svoje opačine pokazuje, Catilina semper fuit apertissimus; apertior in dicendo, apex, icis, m. vrh, lauri; montis glavica; * rt od kacige; kaciga, ardet apex capiti; također * čunjast plamen, a napose prutić na rtu bijele svećeničke kape, zato meton 1) svećenička kapa, koju su nositi flamines, a naročito flamen dialis. 2) uopće: tijara ili dijadem azijskih poglavica; trop. * kraljevska moć i vlast; apex kruna: est senectutis auctoritas; * irati regum apices srdžba krunjenih glava. Aphftrens, ei, m. ['Atpantvj] Afarej, 1) kralj u Meseniji, otac Idin (Idas) i LAnoejev. Odatle

Aphareins, adj. Afarejev. 2) nekaki centaur, Ov. * -j- hphellotes, ae, m. [ dtptjXuurris ] istočnik. aphractus, i, f [lupQaxrog so. vaug\ lađa bez krova, beskrovka (= navis aperta). Aphrodisia, orum, n. [tu L dg>QoS(aui\ Afroditino, blagdan Afroditin ili Venerin, Piant. Aphrodisias, adis,/. \)A(pnoSiaia(\ Afrodiiovac, po Afroditi nazvano mjesto 1) grad na granici među Frigijom i Karijom. Odatle supst. Aphrodlsienses, ium, m. Afroditovdani, Tac. 2) grad u CUieiji, Liv. apicatus, adj. [apex] u svećeničkoj kapi, Ov. Apicius, ii, m. (M. Gabius A.) Api cij e, glasovit izjelica, dblapornik i rasipnik za Augusta i Tiberija. apicula, ae, /. [deru. od apis] pčelica, Plaut. Apidanus, i, m. \(AnuSav6g\ Api dan, rijeka u Tesaliji. ApiSlae, aram, f. Apijola, grad u Laciju. Aplon, onis, m. [’AnCuv] Apijon, pridjev Ptolomeju, kralju drenskomu. 1. Apis, is, m. \jAnrg\ Apis, sveti crni bik u Egipćana, (utjelovljeno božanstvo mjeseca). 2. apis, is, f. (gen. plur. apium, kasnije apum) pčela, examen apium; aculeus apis; * apis Matinae more modoque (srami Matinus); * Calabrae (koje su kupile najbolji med). apiscor, aptus sum, 3. depon. 1) stići, ddprijeti, mare. 2) po stizati, postići s trudom i s naporom, laudem, finem honoram; spes apiscendi summi honoris, Liv.; quaesturam, Tao.; također s gen. dominationis, Tac.; i duševno dokučiti , usvojiti, doseći umom, artem Chaldaeorum, apium, ii, n. [limor} dk, per šun, biljka, od koje su vijence pleli, Verg. Hor. aplustre, is, n. [cicpluOTov] obično plur. aplustria, ium, n. i aplustra, orum, n. zadak u lađe. apocleti, orum, m. [utcoxlutol] d dazv dni, stalan odbor etolskoga saveza. apodyterium, ii, n. [dnočviri()iov] skidaonica, svlačionica u kupalištima. Apollo, inis, m. [’AnoUav] Apolon, sin Jupiterov i Latonin, brat Dijanin, bog strijeljanja lukom, vraćanja, pjesništva i glazbe, liječništva, tek poslije bog sunca, također (Curt.) sunčani bog ttrijski = Bali; * aperitur Apollo hram se Apolonov pomalja; urbs magna Apollinis, grad u gornjem Egiptu; promontorium Apollinis rt na sjeveru od Utike naprama Sardiniji. Odatle 1) Apollinaris, e, adj. Apolonu svet, Apolonov, laurea, ludi, sacrum; supst. Apollinare, is, n. Apolonov trg, oko Apolonova hrama. 2) * Apolonov, vates =. Orpheus, proles = Aesculapius, urbs = Delos.

95

aperte—Apollo