Топола

Apollodorus, i, m. YAno).X6dio(>og\ Apolodor, 1) retor iz Pergama, učitelj mladoga Oktavija, potonjega cara. 2) gramatik rodom iz A tene, oko god. 140. po Is. složio je ili skupio grčke priče (mythus), koje se nalaze u knjizi fhpi.ioApollonia, ae, f \'AnoU.onia\ A pol oni ja, 1) gradić Lokava Ozolskih (Locri Ozolae). 2) grad u Iliriji. 3) grad, u Traoiji. 4) grad u Maćedoniji. Odatle 1) Apolloniates, ae, m. Apolonijanin = Diogenes rodom iz Apolonije na Kreti; pl. Apolloniates, ium, m. Apolonijani. 2) Apolloniensis, e, adj. ap olonij anski supst. Apollonienses, ium, m. Apolonijani: Apollonis, idis,/. [AnoU.tovis] Apolonida, grad u Lidiji. Odatle supst. Apollonidenscs, ium, m. Apoloniđani. apologus, i, m. [dnol.oyo;] alegorična pripovijetka; osobito ezopska basna. apophoreta, orum, n. [ i'mocpooriTa ] darovi, koji su se osobito na Safurnovo gostima davali, da ih laici ponesu. apoproegmena, orum, n. \anonnoTfypivd\ stvari na o dmet (u govoru stoičke filozofije) o stvarma, koje same sobom nijesu zlo, ali su zlu blizu, pa ih valja zato odbiti, f Ciceron kuša (u djelu de fin.) da ovu riječ prevede sa rejecta, remota; oppos. proegmena. aposphragisma, a!is. n. [ AtoaipQdyujp a | Urezana slika u prstenu peoatnjaku. apotheca, ae, f. skladište, spremnica, (mjesto za vino u gornjem dijelu kuće nad fumarijem, gdje se vino u vrčevima i bocama u dimu čuvalo). apparate, adv. [apparatus] s velikom pripravom, sjajno, edere et bibere; -j- apparatius cenare. appiratio, onis, /. [apparo] 1) gštavljenje, Vripreni a nj e, spre manj e, munerum popularium. 2) pripravljanje apparatio et artificiosa diligentia, o govorniku. 1. apparatus, adj. s komp. i sup. 1) o čeljadi gotov, pripravan, spremati, Plaut. 2) o stvarma: opremljen, domus; sjajan, ludi, epulae; ut non apparata biran, oratio esse videatur. 2. apparatus, us, m. [apparo] 1) apstr. priprema, priprava, operis. 2) konkr. spra va, belli; oppugnandarum urbium opsadne sprave, auxiliorum o pomoćnim skupljenim četama; vani timoris sprema uzaludna straha. 3) sjajna priprema, sjaj, krasa ta, apparatus regius, magnificus; epularum; ludorum venationumque. appareo, [adp.] parui, 2. 1) pomoliti se, poj avi jati se, pokazati se, na vidjelo doći, ille nusquam apparet; equus mecum una demersus rursus apparuit; anguis apparuit

immolanti; cum lux appareret; f stella crinita in caelo; * dies apparuit: * f apparens vidan, vidljiv 2) trop. jasan biti, očevidan hiti itd. res illa apparet etiam caeco; causa apparet plebi; urbi rhetoris tanta merces appareat; fac sis promissa appareant, Ter.; non apparere priznati labores nostros, Pior.; ratio (račun) apparet; s aoc. o. inf. hoc quoque apparet non sine magna multorum consensione esse factum, Nep.; s rel,at. rečenicom: cum appareat ipse quid fecerim; Datames primum qualis esset apparuit in bello, Nep.; rijetko s nom. o. inf. (poput Srj.og (an); * rebus angustis animosus atque fortis appare. 3) t. t. koga od poglavara dvoriti, služiti koga, consulibus, quaestioni kod istrage; quum septem annos Philippo apparuisset (Nep.) tajnik mu bio ; odatle u zakonskoj formuli : divorum iras {sacerdotes) providento iisque apparento neka se pokore gnjevu. apparitio, onis,/. [appareo ]Tdvorba, služba, 2) konkr. = apparitores ici, niže činovništvo (kao što su: scriba, lictor, viator itd. apparitor, oris, m. [appareo] podvornik, niži činovnik, (kao što su: scriba, lictor, praeco, viator itd.). appžro, [adp.], 1 .pripravljati, pripraviti, spremiti, prigotoviti; zgotoviti, cenam, nuptias, ludos; bellum spremati se na rat; aliud iter udarali drugim putem, aggerem, ncisilti, arma dobaviti; apparare crimina in aliquem; auxilium alicui pružiti, se in casum; se apparare s inf. podati se čemu, da itd., Plaut.; sa ut, Plaut.; s inf. spremati se hoc facere noctu apparabant, (.aes.; si pellere Teucros apparat, Verg.; apsolutno, dum apparatur, dok se sprema, Ter.; quum in apparando acerrime esset occupatus, Nep. appellatio, onis,/. [appello, are] 1) nagovor, hanc nactus appellationis causam; t. t. pr iz iv ili apelacija t. j. prizvati višu ili jednaku vlasi osobito pučke tribune, kad tko misli, da mu se krivica učinila, appellatio tribunorum, collegae; appellationis jus usurpare. 2) nazivanj e imenom, naziv, nasiov, inanis; appellationes regum venales erant; i izgovarale, literarum slova. appellator, oris, m. fappello, lj\ prizlv&Č, [sravni provocatio 2)\, Cic. -}• appellito, 1. [frequent. od appello 1)] nazivati, mox Caelium appellitatum a Caele Vibenua, Tac. 1. appello, 1. (arhaist . appellassis, mj. appellaveris Ter.) nagovoriti aliquem asperius, comiter, benigne; blandissime, superbius; graviore verbo; flebiliter; nominatim aliquem. 2) s osobitom namjerom nagovorili a) da se o

Apollodorus—appello