Топола

ćem posavjetuje, de communi re, Plaut.; i senatus saepius pro tua dignitate, appellaretur. b) da se što izm oli, pomoć, zaštita u koga, i zazvati, zazivati koga, quem praeter te appellet; appellare deum također vultu aliquem licem i ooirna mjesto riječima; appellatus est, t ut, de aliqua re, osobito u zlu smislu, aliquem de proditione na izdajstvo zavesti, o) u sudbenom govoru: koga od poglavarstva prizvati u pomoć,, praetorem, tribunos, regem; tribunos a praetore; de aliqua re. d) opo- i minjati, sjećati, sjetiti, aliquem de pecunia, i f samo pecunia; creditores insolidum, i opomenuti za čitavo = otkazati glavnic%if Tac.; i apsolutno, appellandi tempus non erat . e) pred stidom zvati, cavendum est, ne iisdem de pausis alii plectantur, alii ne appellentur quideln. 3) nazvati imenom kakvim, nadjenuti ime, aliquem patrem, parentem, regem, aliquam reginam; te sapientem et appellant et existimant; res ipsa, in qua vis inest major aliqua, sic appellatur, ut ea ipsa vis nominetur deus. Odatle napomenuti, poimence navesti, illos boe loco, auctores; trop. naznačiti aliquem nutu et significatione. 4) izgovarati, izgovoriti, literas; appellare nomen ime kazati. 2. appello, [ad-pello], puli, pulsum, B. dotjerivati, dotjerati, tjerati, boves ad Utora; turres ad opera Caesaris; aliquem ad arbitrum, Plaut. Odatle a) t. t. brodarski, appellere navem, classem, brodom pristati ; si ad eam ripam naves appulisset; noctibus tribus in navigatione consumptis appulit ad eum locum; huc appelle, Hor.; ovako i appellor, appelli Uticam, Sali.; aliquem aliquo koga kamo dotjerati, deus vestris me appulit oris, Verg. b) (Com.) trop. «) appellere animum ad scribendum misliti na pisanje, fi) koga u što natjerati, aliquem ad mortem, at damnum štetu uzrokovati. appendicula, ae, /. [dem. od appendix] prilozak. appendix, icis , f. [appendo] prilog, dodatak, vidit appendicem animi esse corpus; Carpentanorum cum appendicibus s manjim pomoćnim četama. Olcadum centum millia fuerunt, Lm. appendo, [adp.], pSndi, pensum, B. odmjerili, priložiti, alicui aliquid; appendere verba, non numerare mjeriti riječi, a ne brojiti. appetens, tis, adj. s komp. i sup. [upravo partio, od appeto] težeči na što, željan, pohlepan, lakom na, alicujus rei; semper appetens gloriae fuisti; alieni, Sali.; famae, Tac.; apsolutno, homo non cupidus neque appetens; osobito = lakom na novce.

appetenter, adv. [appetens] željno, pohlepno, agere aliquid, appetentia, a e,/. [appeto] pohlepa, želja, za čini, laudis ,et honestatis; apsolutno, libido efficit effrenatam appetentiam, appetitio, onis,/. [appeto] 1) sezanje za čim, ei magos dixisse ex triplici appetitione , solis triginta annos Cyrum regnaturum esse portendi. 2) želja, težnja alieni, principatus; et appetitio (nagibanje) et declinatio naturalis. . appetitus, us, m. [appeto] ž.elja, žudnja, voluptatis. appeto, [ad-peto], petivi (petii), petitum, 3. 1) sezati, segnuti za čim, mdšati se za čim, cum dormienti ei sol ad pedes visus esset, ter eum scribit frustra appetivisse manibus; mammam prikucioati se; ajDpeti (senes) da im se ruka poljubi. 2) željeti, težiti, hlepiti za čim; aliquem; regnum; societatem, amicitiam alicujus; alienos agros cupidissime;, (rijetko) s inf. ut appetat animus agere semper aliquid, Cio. 3) težiti na koje mjesto, kusati kamo doći, silom htjeti kraju;.crescebat interim urbs munitionibus alia atque alia appetendo loca zapremajući sve više i više zemlje. Pak odatle i a) neprijateljski: na koga udariti, navaliti, nasrnuli, napasti, aliquem lapidibus, gladio; rostro et unguibus appetiit ales, Liv.; fata Vejos appetebant; ignominiis omnibus appetitus, b) o vremenu i događajima apsolutno i inlranz., « praes, i imperf. i u Caese i Liv. ali ne u. do. približavati se, prikučivati se, dies appetebat septimus; tempus, nox; appetente jam luce. Appia, ae, /. Apija, grad u Frigiji. Odatle Appianus, adj. apijski, i supst., Appiani, orum, m. Apijani. appingo, [ad-pingo], pinxi, pictum 3. naslikati u silvis delphinum, fluctibus apram u šumi naslikati pliskavicu, a u vodi vepra, Hor.; trop. pripisali appinge aliquid novi. Appius, ii, m. Apij e, rimsko ime osobito u Klaudijevu plemenu; po Ap. Klaudiju Cehu, cenzoru 312. god. pr. Is. prozvana bi cesta Appia via, Iwja je vodila iz rima u Kapuu, a odatle poslije od cara Trojana do Brundizija, i aqua Appia, vodovod, koji je isti kao cenzor dao izvesti, i tržište Appii forum kojemu je on temelj udario. Odatle 1) Appianus, adj. ’ apij ski i Apijev. 2) Appias, adis, f. apij> ska, pridjev Minervi, koji joj Ciceron, laskajući Apiju, prilaže. 3) AppiStas, atis, f. riječ, koju je od šale po pietas Ciceron, laskajući Apiju, skovao, da tim označi plemenitost 3 Apijev a plemena. - applaudo, [ad-plaudo], plausi, plausura, 3. 1) * ; pljeskali o Sto, ille cavis velox applauso corpore palmis desilit in latices. ‘2} pljeskat i

appello—applaudo