Топола

komu (na pohvalu), cui generi civium maxime applaudatur; apsolutno. applicatio, onis,/. [applico], pribijanje uza što, samo u prilici 1) animi pristajanje uz koga, nagnuće. 2) pribij anj e klijenta uza patrona, odatle jus applicationis pravo pribijanja. applico, [ad-plico], cavi, catum i (ali ne u Oic.) ui, itum, pridonijeti, približiti. 1) dodati, dometnuti, priklopiti,prisloniti, i slično, s praep. ad; ad eas arbores se applicant (alces) naslanjaju se; Romani sinistrum cornu ad oppidum applicarunt pb štoviše tik do grada; Indorum sapientes quum ad flammam se applicaverunt, sine gemitu aduruntur, Icad se približe plamenu; umeros ad saxa nasloniti; s dat. elephanti applicantur corporibus pribijati se jedan uz drugoga; Cornelius eidem flumini castra applicuit, tik uz rijeku, Liv.; Leucas colli applicata, Liv.; se alicui pridružiti se kao pratilac; * quis te nostris applicat oris tjera na našu obalu; * Creteis regionibus applicat angues krene ka .. Napose applicare navem, brod kamo tjerati, pristati (uz kraj) applicatis nostris ad terram navibus; ovako * samo applicare pristati, izvesti se iz mora, dum applicant, Lio.; o brodovima = pristati, ut quocunque Utore appUculsse naves hostium audissent. Lio.; -j-ad terram; * quo appUcem? isto tako * applicari, pristati forte petens Delon Ceae telluris ad oras appUcor. 2) trop. a) dodali, združiti, voluptatem ad honestatem; -j- verba verbis. b) pridružiti se, pribiti se uz koga, me ad Molonem appUcavi; se ad aMquem quasi patronum, ad famiUaritatem, amicitiam, societatem ahcujus; in itinere famiUariter se app.; se ad eloquentiam, ad scribendam historiam dati se na itd.; također animus se appUcat et adjungit ad ahquld; * aures applicare modis, c) -j- appUcare alicui crimina svaliti na. * apploro, [ad-ploro], 1. querebar applorans tibi, Hor. tužaše ti se plačući. appouo, [ad-pono], posui, positum 3. 1) doda ti, pristaviti, prirnaći, machinam; notam ad versum, epistohs; manum ad os. Odatle napose a) (jelo) postaviti komu apposuit patellam; ne panis adustus, ne male conditum jus apponatur, Hor; * vina; * pocula, * aliquid mensae, b) pridati, namjestiti, appositus erat ab isto Venulejus quidam, qui emeret; custodem assiduum loni apposuit virgini. 2) trop. a) pridati, dodati, qui vitiis modum apponit; * et illi, quos tibi dempserit, apponet upisati što u što, quem fors dierum cunque dabit, lucro appone pribrojiti aliquid gratiae.

apporrectus, a lj. [ad i partio, od -porrigo]pružen uza što, Ov. apporto, [ad-porto] 1. prinositi, prinijeli, donijeti, pribaviti, dopremiti, divitias domum, Ptant.; lapis apportandus fuit machina; signa populo Romano apportavit; qui ea, quae apportarat, abstulerunt, Nep.; osobito :, r sa sobom donijeti, nuntium, Ter.; nanij eti, damnum, 1 er. apposco, [ad-posco], etc. 3. tražiti još te, plura. Ter. plus Hor. apposite, adv. [appositus] zgodno, prikladno, dicere apposite ad persuasionem; cetera apposite tibi mandabo. appositas, adj. s kamp. i sup. [appono] 1) o mjestu: j- blizu će-ga, do čega regio mari; castellum Luppiae flumini appositum, Tao.; au-, dacia fidentiae non contrarium, sed appositum blizu joj je, Oie. 2) zgodan, prikladan dobar za što menses ad agendum; homo bene appositus ad istius audaciam; operarius multo appositior. appotus, [ad-p.], adj. (pretMas. i kasn.) pripit. * apprecor, [ad-pr.], 1. dep. (rijetko) zazivati, rite deos, Hor. apprehendo , (pjesn. kadšto ap prendo) [ad-pr.]. prghendi, prehensuni, 3. prihvatiti se, uhvatiti za što; aliquem manu rukom, ali aliquem pallio (Ter.) koga za kabanicu; -j-manum osculandi causa; -}- hominem držati; napose (rijetko) mjesto zapre miti, (na vojnički način) zavladati, necesse est apprehendere Hispanius, trop. (rijetko) u govora: prihvatiti; napominjati; uzeti o čem govoriti quidquid ego apprehenderam, accusator extorquebat e manibus, apprendo gledaj apprehendo, apprime [ad-pr.]. adv. osobito, apprime nobilis, Ter.; artifices apprime boni, Nep. -{- apprimo, prSssi, pressum, 8. [ad i premo] prit is n uti, appressit dextram ejus; scutum pectori appressum. approbatio, onis, /. [approbo] 1) priznanje, odobravanje, approbatio popularis; movere approbationes. 2) u filozofskom govoru: dokaz, potvrda dokazima, hoc non eget approbationis; haec propositio indiget approbationis. approbator, oris, m. [approbo] (rijetko) prizna va l ac , o dobr av alae , profectionis meae. approbo, adv. [approbo] (rijetko) posve, sasvim, dobro, aliquem nosse, Plaut. approbo, [ad-pr.], 1. 1) priznati , odobravati, odobriti; zadovoljan biti, haec, Plaut.; si non id fama approbat, Ter.; consilium; clamore donum; aliquid consensu et una voce; falsa pro veris; assensu omnium

applicatio—approli o