Топола

Saturnovim (Kronovim) oca Tirana s prijestolja, a sami podlegli gospodstvu Saiurnovu, zatim Jupitčrovu. 2) u sing. božanska biće postanja titanskoga, napose * Sol, bog sunca, sin Hiperijonov. 8J (Plaut.) npelat. = starao. Odatle a) -aniacus, adj. Titanov, titanski. b) * -auis, idis, f supst. kći ili potomak ženski jednoga Titana, a) = Circ e,kči Solova.fi) Tetija (Tethys), sestra Tiianima. c) * -aulus, [TVrtmos] adj. Titanov, titanski; odatle * supst. -la, ae, /. a) = Circ. fi) = Latona ili Dijana. y) = Pyrrha, unuka Japetova. Tithonus, i, m. \Tt{hav6g\ Titon, sin Laomedoniov, muž Aurore, koja ga je na nebo na svojim kolima povezla, gdje je isprosila za nj u Jupitera vječni život, no ne vječnu mladost, napokon se zgrči u skakavca, Hor. Curt. Odatle * -nius, adj. Titonov, conjux i samo * Tithonia = Aurora. Tities, ium, m. [Titus, ime TacijevoJ Ticiji; izvedeno Titienses, ium, m. jedna (sabinska) od tri najstarija tribusa (Ramnes, Tities, Luceres), u koje su se razređivali patriciji rimski po svojem postanju i od kojih su poslije sastojale tri viteške centurije; * kolekt. (kao tribus) Titieus (sr. Liv. 1, 13, 8. titillatio, onis,/. [titilo] škakljanje, voluptatum. titillo, 1, škaktjati, podraživati, sensus; tp. * ne vos titillet gloria. Titius, Ti čije, ime plemenu rimskomu; Sextus T. hodao je kao da pleše tako, da se jedna vrsta plesa po njemu prozvala. Odatle Titius, adj. Ticijev, lex; sodales, (Tao.) svećenički zbor, kolegijum, što ga je sabinski kralj Titus Tatius osnovao. titivillicium, ii ,n.upr. vlakno, tp. neznatna stvar, sitnica, jedn. Plaut. Cas. 2,5, 39. titubanter, adv. [litubo] u klas. jeziku santo u pril., nestalno, nesigurno , posuistis enim, atque id tamen t. et strictim. ■f titubantia, ae, f. [titubo] kudeoanj e, kolebanje, linguae, oris, tepanje. titubatio, onis,/. [titubo] u pril., kudeoanj e; neprilika. titubo, 1. a) kolebati se, kudeoati, posrtati, klecati, *mero somnoque gravis t. videtur; * titubantes ebrius artus sustinet; * titubanti pede; * titubata vestigia, upr. raskliman. 2) tp. a) u govoru: tepati, zdpinjati, Licinius titubans, b) (Plaut. Nep.) neodlučan biti, skanjivati se, zabiinjen biti, o) spotaknuti se, posrnuti, sagriješiti, ne quid titubet, Ter.; si quid titubatum est; si tantulum offensum titubatumque sit; verbo t.; * cave ne titubes (da ne pogriješiš) mandataque frangas.

titillus, i, m. 1) natpis, nominis; * ire per titulum vetiti nominis, zabranjeno ime napisati na iid.; * per titulos memoresque fastos, natpisi na kipovima, slavolucima itd.; * qui stupet in titulis et imaginibus; * quorum (prodanim robovima) t. per colla pependit. Napose a) * \ grobni natpis, b) natpis na kući, koja se prodaje, oglas, * ite sub imperium sub titulumque lares, prodajete se oglasom; legit titulum auditoque pretio etc. 2) naslov, a) časno ime, slavno ime, počastan naslov, consulatus; * conjugis; * servatae pubis Achivae, slava, daje spasao Grke; * scelus ob titulos (časti) admittis inanes; * per titulos ingredimurque tuos, pjevamo tvoje zasluge; f titulo victoriae inflatus; * te t. mortis habere meae, da se o tebi kaže, da si povod smrti mojoj, b) ugled, dika, sjaj, tantae gloriae, (Liv.) o) izlika, izgovor, uzrok, haud parva res sub titulo prima specie minime atroci ferebatur, quem t. praetenderitis, sub titulo aequandarum legum jura nostra oppressa, quamquam is egregius t. esšet, Liv. -f- t. facinoris speciosus praeferebatur. Titurius, ii, m. Titurij e, jedan legat Cezarov u Galiji . Titus, i, m. Tit, rimsko ime (praenomen). Tityos, i, m. [Tnv6g\ Titij, sin Jupitera i Geje (Gaea), koga su bogovi übiti i u podzemni svijet zatvorili, gdje su mu jastrebom kljucali sveđ iz nova rastuća jetra za kaznu, jer je Latonu napastovao, Verg. Hor. Tib. Prop. Ov. Tityrus, i, m. Titir, ime jednomu pastiru u Verg. Odatle meton., a) = pastir. Verg. b) = Vergilije sam, Prop. 2, 34, 72. Tlepolemus, i, m. [Tkrptohigog] TI ep ol em, sin Herkulov pod Trojom, vođa Roda na pod Trojom, Ov. TmSrus (T mar os), i, m. [Tudnog\ Tmar, 1) gora u Epiru, Verg. 2) jedan Rutulao, Verg. Tmolus (Timolus), i, ni. [TjudUos] Tmo l, gora i grad u Lidiji. Odatle 1) * Tmsliu<, [Tfoakiog], adj. imolski; supst. so. oivog , tmolsko vino, Verg. georg. 2, 98. 2) supst. Tmolites, is, m. Tmoljanin. toculio, onis, m. [rdxog) lihvar, prijezir no, jednom Cio. Att. 2,1, 12. tofinus, adj. [tofus] od mačka (kamena), jedn. Suet. Claud. 21, * f tofus (toph.), i, m. mačak, tupa. toga, ae, f. [tego] toga, široka od vrata do nogu duga gornja haljina, od jednoga poluokrugla komada vunene tkanine, koju su tako bgriali, da je lijeva ruka u njoj bila kao u zavoju, a desna posve slobodna. Odijelo Rimljanina u miru, kad je u javnost izlazio kao građanin, nominis et togae oblitus, arta,

1072

Tithonus— to ga