Топола

Ulcus, adj. troagepan, trozub, troist, lingua; telum Jovis (munja); ignes ia, strijela). is, i,- m. [tres-avus] otac atavi (pradjeoca) ili ataviae, Piaut. (otac pradjedov) ir i7i djed. rlticens, adj. [triticum] pšenični, od i i n ice. , onis. m. {ToUcov] Triton, 1) morski sin Neptuno v; pl., *\ o više morskih 'a, Tritoni: šaljivo, T. piscinarum, priribnjaka. 2)A) jezero u sjevernoj Africi, iega je male-na rijeka utjecala u malu . Po staroj se priči rodilo ondje više :a, napose Minerva, odi. a) * -onišeus, Toumvuiy.ig] tritonski = Palantov (Palntis, m. otac Minervin), arundo, frula, ije Palada (Pallus) izumjela. b) * -onis, r . [Tgizcovig] tritonski = Pala din, pinus, Argo, sagrađen po naputku božice Paarx = Athenae ; * supst. = Palada (Palo) * -onins, adj. tritonski, Pallas; virgo lamo Tritonia, = Pallas. B) jezero u Trat Ov. ?net. 15, 358. Tritoniaca palus zvano. oris, m. [teroj koji tare; (Plnut.) t. ■edum = tarigvo žđe, okovan rob. Itura, ae, /. [tero] mlaćenje, vršidba. as, us, 7v. (samo u abl. sing.) [tero] trer.je. trvenje. is, adj. s komp. i f sup. [partio, od tero] istrt, izlizan, troša.n, via; vestis; sua. 2) utrt, via; iter, utrenlk. 3) tp. a) an, poz7ia t, tritum sermone proverbium ; ruis hoc proverbium tritius, b) IzvjezvjeSt, aures, Gic. Brut. 33, 124. lialis, adj. [triumphus] slavodobitaii, ia. kojiin se triumfujuči nakitio; porta koje prolazio slavodobitan provod; proi t. , koja daje zgodu za slavodobiće; t., i f samo triumphalis, is, m. slavotnik, 17' i u 7nf ator; (Liv.) senex t., ■c slavodobitnik; * imagines i, slavodoslaviti; (Tao.) t. ornamenta, triumphalia, ni . nad slavodobitnika. lio, 1. [triumphus] 1) intranz. slavlje iti, albis equis, na . . ~ Aurei. Vici.; de ntii is, ex praetura, ex urbe, nad itd.; t. d triumpho ; * equi t., vuku slavodobitna prenes,, * kao slavlje slaviti, pozivati, amor de me jure t. ; u prilici, ti od, veoma se radovati čemu, o; v de fuga vestra; apsl. Ter. 2) tranz. : di slavlje, voditi koga u slavlju, jediti, svladati, * gentes triumphatae; ii 'aiumphati ; * triumphata Corintho; y) A chaeos triumphandos Mummio travel it triumphatis Spartanis; * bos tri-

umphatus; * aurum triumphatum, zaplijenjeno, neprijatelju oteto. triumphus, i, m. 1) triumf, svečani provod u Rimu, sto gaje senat dozvoljavao vojvodi i njegovim vojnicima poradi znamenite pobjede. U tom su provodu vojnici pratili vojvodu na Kapital Mičući ~io triumphe <£ , pjevajući vesele popijevke, pače i rugalice na vojvodu. Vojvoda sjedio je na kolima, u koja su upregli bijele konje, s lovorovim vijencem na glavi i bjelokosnim žezlom u ruci (sr. ovo), alcul triumphum decernere, deferre (o senatu); deportare t. ex provincia, Nep.; ageret,, de, exalqo; i s gen. obj., Bojorum, nad itd., Pharsalicae pugnae, radi itd.; per triumphum (u tr.) ducere alqm ante currum suum; konkr. uno equo per urbem verum t. vehi, pravi slavodobitnik; * albi greges (bijeli bikovi, koje su vodili ispred slavodobitnih kola za žrtvu) Romanos ad templa deum duxere t. 2) u pril., p objed.a, slavlje, ut repulsam tuam t. suum duxerint; t. ex inimicorum dolore; (Just.) de se ipso; * Giganteus, nad itd.; * triumphis dives terra. trium-yir, iri, m. jedan od triumviro, (piše se i tresviri), činovnički zbor od trojice; ošb. 1) t. coloniae deducendae ili agro dando ili assignando, triumviri agrarii, da povedu naseobinu (colonia) i da podijele zemlje među naseljenike. 2) f. capitales, vrhovni tamničari, koji su i nadzirali, kad je koga trebalo pogubiti. Isto tako nadzirali su javnu sigurnost i mir. 3) t. epulones gl. epulones. 4) t. mensarii, tri povjerenika, da odrede vrednotu novcu. 5) t. auro, argento, aere flando, ferkmdo, upravitelji kovnice (novaca). 6. vanredni zborovi trojice muževa ustrojem u različno vrijeme napose se nazvaše Octavianus, Antonius i Lepidus t. rei publicae constituendae, kad su se složili, da na svoju ruku urede državu. 7.) u više municipija vrhovno poglavarstvo od trojice muževa. triumviralis, adj. [triumvir] triumvir ski, flagella, t.j. triumvira kapitalnih [sr. triumvir 2)], Hor.; supplicium, vješanje Tao. Irinivlratus, us, m. [triumvir] triumvir at. tiT-vSueflca, mj. tervenefica, što gl. Trivia, gl. trivius. -[- trivialis, adj. [trivius] trivijalan, što se nalazi na raskršću, stoga: običan, prost, scientia. Trivicum, i, n. Trivik, gradić u Hirpinskoj (Hirpini), s. Trevico, Hor, trivium, ii, n. [tres-via] 1) tropu će, raskršće. 2)prenes., javna cesta, arripere maledictum ex t., psovati uličnjaoki; (Hor.) in triviis fixum se dimittis ob assem, triviis attollere pia-

1089

trisuleus—trivium