Топола

animi; napose: napržitost, žestina, * i. et ira deum/ nadutost, oholost, Just.; (rijetko) buknuće, rerum. * tumulo, 1. [tumulus] ukopati. tumulosus, adj. [tumulus] duhovit, jedri. Sali. ■Jug. 91, 3. tumultuarius, adj. [tumultus] nenadan, brz, neuređen; na brzu ruku sakupljen, castra, dux.pugna ; exercitus, miles i; -{-manus (momčad). tumultuatio, onis, f. [tumultuor] lar m a, nemir, buka, lAv. tumultuor, dep. 1. [tumultus] intranz. hučati, vikati, larmati, ne mirovati, smesti se, žabu nit i se, quid tumultuaris, quid insanis? -j- t. Gallias comperit; pas. impers. tumultuari praeter consuetudinem in castris Romanorum, rogobori se neobično ; cum Gallis tumultuatum verius qum belligeratum; i o govoru : hučati, bjesnjeti (opp. dicere), Quint. tumultuose, adv. s komp. i sup. [tumultuosa] bučno, rogoborno. tumultuosus, adj. s -j- komp. i sup. [tumultus] pun nemira, nemiran, bučan ; contio; vita; genus pugnae, * mare; (Liv.) quod tumultuosissimum pugnae genus erat; proelia; excursiones ; i nemir, buku uzrokujući, nuntius; in otio tumultuosi, tumultus, iis, (i tumulti. Ter. Andr. 2,2, 28. Sali. Cat. 59,5 ,),m. [tumeo] 1) bučan nemir i zabuna, rogobor, buka, larma, tumultum edere, faoece, praebere, injicere civitati; * vestri t., o buoi, bjesnilu Horaoijevih neprijatelja; * movere tumultus, o Fortuni, zabunu i bijes potaknuti; caedes major tumultu quam re; strah, cui lapis (= marmor] curae est urbique t., strah, da se kuće ne sruše, jedn. Tib. 3,2, 43. 2) napose a) uzrujanje el emendtd, * t. aetherii, grmljavina ; * tremendo Juppiter ipse ruens tumultu; * Aegaei, udaranje Egejskoga mora o bregove; * quanto trepidet t. pronus Orion, b) (Hor.) zavijanje, karanje crijeva, stomacho tumultum feret lenta pituita, o) zveket oružja, bliski i nenadani rat ili ustanak, buna, Gallicus; Italicus; repentinus; initio t.; hoc t. nuntiato ; servilis, ustanak robova ; tumultum decernere, naredbom oglasiti, da je nenadan rat blizu i da svaki na oružje skoči, poziv na vojsku razaslati ; prenes., * strastvena skrb, nemir, uzrujanost, mentis; sceleris [sr. permisceo 2)]. tumulus, i, m. [tumeo] upr. „nadimdnje zemlje", gomila, hum, (sr. collis), terrenus; editior. Navlast, grobna humka, gomila, Achillis; * tumulo componere, condere, ponere, ukb-

pati, sahraniti; * tumulum facere, statuere, constituere, -f- struere; * -j- t. inanis, kenotafion ( prazan grob), honorarius, tilnc, adv. pojačano tum pokaznim ce, onda, tada ; -J- t. vero; često i apsl. osb. u opreci sa nunc; (Just.) t. temporis, tada. tundo, tutudi, tusum, mlađe tunsum, 3 1) tući, udarati, oculos alcui; * pectora; * terram pede; * saxa salo, o Neptunu; * tympana; * humum = srušiti se; * tundi Euro; post, gl. incus; napose a) * mlatiti, tunsae fruges, b) * tući, tunsus gallae sapor, siške stučene do soka; viscera, zgnječiti. 2) tp. tp. navaliti na koga, riječima dosađivati, aures, Plaut. ; * assiduis hinc atque hinc vocibus heros tunditur. Tunes, etis, m. Tunet, grad na obali Africae propriae, s. Tunis. Tungri, orum, m. Tu ngri, pleme u današnjem Litiškom (Luttioh) s glavnim gradom istoga imena, s. Tongern., Tao. tunica, ae, f. (supst. adjekt. mj. * ctunica, t. j. prtćno, platneno semitskikethoneb, ktuna, sr. xuwv sr. vestis) prteno odijelo, donje odijelo, tunika. U najstarije doba nosili su Rimljani samo togu: Eomani tunica diu caruerunt, sola toga contenti, Gellius. Semitski izvor tunike potvrđuje Lucilije: tunicae Lydorum -opus. U klasično doba nosi se tunika općenito. Imala je oblik košulje bez rukava oko tijela opasane; svrh nje nosili siv Rimljani togu, Rimljanke stolu, t. talaris, manicata, (Plaut.) manuelata, dugih rukava; (Hor,) pexa, pulchra, demissa, discincta; * t. adamantina, oklop ; u kasnije doba nosili su po dvije tunike, od kojih se donja zvala interior; posl. (Plaut.) t. propior pallio, preča je košulja od haljine. tunicatus, adj. [tunlca] u tunici, što su izvan kuće samo robovi i ljudi niska roda nosili, po tome prost narod, tunicati; (Hor.) t. popellus, (Tao.) populus. tunlettla, ae, /. (dem. od tunica) tuni Čio a, Plaut. tuo, tuor, gl. tueor. turba, ac,/. [zt%3i;] 1) apstr. smetnja, metež, nemir, buka, vreva, vivere in magnat.; maximas in castris t. efficere; napose graja, vika, inat, svađa, buna, t. inter eos inceperat, quantas t. dedit, turbam facere (Ter.); ecce nova t. atque rixa. 2)konkr. vreva,rpa, gomila, rulja, četa, svj e tina, alqm videre in turba; (Nep.) in turbam exire, doći u svijet, na glas doći; (Div.) circumfusa t. lateri meo, mea t.; (Tac. Germ. o. 11.) ut (kako) turbae placuit, considunt armati, o Germanima, koji ne posjedaše kao Rimljani u stalnu

1093

tumulo—turba