Топола

4) abi. sin. una, adv. o prostoru: skupa, zajedno, najednom mjestu, eodem tempore (== simul) se in fugam conferunt, Oie. p. Cael. 8. 22., u. cum alqo; nobiscum u., u. vobiscum, vobiscum u.; (Ter.) u. tecum; u. esse, venire; u. coire, sastati se; u. mittere, poslati s kim zajedno; sa simul, simul bibere u.; *u. alcui, zajedno s kim; -j- unaque (u Caes. b. c. 3, ii 2, y.). unusquisque gl. unus 4). upilio, onis, m. opilio. upupa, a e,f[šnoo] pupavac, futavao (upupa epops), u Plaut. Gapt. 5,4, 7. motika. Urania, ae, f. [OvQavCa, nebeska] Tiranija, muza, astronomije. urbane, adv. [urbanus] upr. gradski, tp. 1) fino, udvorno, uljudno. 2) o govbr\u: dosjetljivo, fino, ridere Stoicos, urbanitas, atis, f. [urbanus] 1) gradski život, napose u Rimu, desiderium urbanitatis. 2) tp. a) u dobru sm., fino obrazovan]e, izobraženost, fino vladanje; i lijep način govora, a) ispravan i uglađen izgovor i izraz, urbanitatis quidam color. (>) fina dosjetka ifi na šala. b) u zlu sm.: neu mj e sna šala, jednom Tao. kist. 2, 88. urbanus, adj. s komp. i sup. [urbs] 1) gradski, velegradski, što se Rima tiče, vita; audacia, u gradu; u. tribus, praetor; res, u Rimu; exercitus, od rimskih građana; populus, plebs; (Hor.) mus, diaria; praedium, do (blizu) grada ili gradski uređeno; (Just.) rus; supst. urbani, orum, m. gradski stanovnici, napose: stanovnici Rima. 2) meton., a) u dobru sm.: fin, uglađen, homo; supst. rusticus urbano confusus, Hor.; napose o govoru: a) fin, biran, uglađen, quidam resonat urbanius. P) do sj etljiv, šaljiv, duhovit, oštrouman, homines lepidi et u.; homo urbanissimus; sermo; sales; supstan. nonnulli urbanorum, Suet. Caes. 20. b) u zlu sm.: (Hor.) drzak, bezobrazan, u. coepit haberi, scurra vagus; frontis urbanae praemia gl. 2. frons. urblcSpus, i, m. [urbs-capio] osvajač gradova, jednom Plaut. mil. 4,2, 64. f urbicus, adj. [urbs] gradski, velegradski (rimski), negotiator; annona. UrblgSnus pagus, kotar (kanton) u Helveoiji, možda današnje Orbe u Waatlandu, jedn. Caes. b. G. 1, 27, 4. Urbinum, i, n. Urbin, grad u Umbriji, sada Urbino. Odatle -luas, atis, adj. urbinski, U r binae. Urbius clivus, mjesto u Rimu među Eskvilinom i Vikom Ciprijem.

urbs, bis,/, [ocl orbis =plđtno] 1) grad (platnom opasan), domicilia juncta, quas urbes dicimus; ejusmodi conjunctionem tectorum oppidum vel urbem nominaverunt; u. Eomana, grad Rim ; * u. Patavii, grad P. Odatle a) često napose: grad Rim; esse adu. također = arx, clxQonoh;, gornji grad, Curt. 3, 1. i Atena, Cnrt. 10, 2, 1. b) = * stanovnici gradski (ili grada), u. vino somno que sepulta; * uopće ljudi nastanjenih krajeva, ejectus silvis aut urbibus errat. 2) tp. glavna stvar, u. philosophiae, jednom Cio. de div. 2, 16, 37. urceus, i , m. krčag (gen. krčaga), vrč, Hor. uredo, inis, f. [uro] snijet, glavnica u žitku. urgens, tis, adj. [partic.od urgeo] silan (Tao.) praerupta et u. dominatio; * duris u. in rebus egestas. • | urgeo (ne valja urgueo), ursi, —, 2. 1) tištati, pritije sniti, siliti, goniti, hostes urgebant, navaljivahu; j- equites in oppidum; * pedem pede; * naves in Syrtes; * vagos pisces angusto catino, stisnuti u itd.; * medicum, sletjeti, navaliti na . . (o čovjeku u mrtvom snu, koji, kad se probudi, oko sebe lupa), * urgente ruina ; * urgeri turba, od svjetine guran gl. lupus 1). 2) okupiti, slije sniti koga, mučiti, uznemirivati, napastovati, progoniti, navaljivati na, alqm farne; inopia, invidia, malitia; urgens senectus, malum; jam urgentibus Eomanam urbem fatis; urge, ista, perfice; nihil u., nema nikakve sile; * quod latus mundi nebulae malusque Juppiter u. (tišti) ; * alqm flebilibus modis, neprestano jadikovati nad, oplakivati; * alqm culullis, siliti čašama; * famulas laboribus, na djelo tjerati, silili ; ursit me literis, ut etc., Asin. Poli, u Cio. ep.; * quis gracilis te puer multa in rosa u., o vatrenom milovanju; * u. altum, siliti na pučinu; * Quine ti lium perpetuus sopor, tišti; * oculos stupor u. (tišti) inertes; * u. diem nox et dies noctem, potiskuje; prostor suziti, stijesmti, ogrd' ničiti, urbem urbe alia premere atque u.; * vallem. 3) tp. a) govorom ili pitanjem n a tjerati u rog, navaliti na koga, tvrdo na starom ostati, interrogando; rustice; urgent tamen et nihil remittunt; (Hor.) „Quid vis, insane, et quas res agis?“ improbus u. iratis precibus, navaljuje žestoko, bezobzirno , (na me); apsl. (Hor. sat. 2,5, 97.) importunus amat laudari; donec „Ohe jam/ dixerit, urge, obaspi ga hvalom, b) na stoj at i oko i čega s velikom p omnj om, baviti se čim , pomno , obrađivati, ne odustati od čega, forum, mnogo se baviti, boraviti na foru; i jus, tražiti; occasionem, okoristiti se, upotrijebiti svojski; * opus; * vestem, * arva svoj-

1105

unus quis que—urge o