Топола

tuere, s lijevom bosom nogom hiti u boju. 2) melon., a) trag, slijed, socci v. in pulvere, Plaut.; avium, Cwrt. ; v. in omnes ferentia partes; v. ungulae, alcium; facere v. .(stupiti) in foro, in possessionem; imprimere v.; sequi, consequi alqm vestigiis (adverbijalno), slijedom slijediti, ići tragom čijim, progoniti koga, ugledati se u koga; vestigiis instare, također ingredi vestigiis alcjs, alqm ipsius vestigiis persequi; vestigium abscedi ab Hannibale = izgubiti trag Hanibalov ; alcui occurrere in vestigiis ejus incendentem in v. e.; * vestigia ponere in domo, zavrnuti korakom u itd.; -j- vastigium ponere in patriam; * libera v. ponere per vacuum, slobodno stupati (sr. vacuus); * contracta sequi v. vatum, uskom stazom, kojom su prije pjesnici išli, i koja vodi k cilju umjetnosti; * Graeca, trag grčki; * ruris, seljaštva; * vestigia Agere = ići, stupati; *premer e, zaustavljati, * referre; * retro legere, ići tragom; * extrema v. facere; * vestigia cursu impedire = zamesti trkom; * vestigia vertere = bjegati; * in se sua per v. volvitur annus, valja se natrag u sebe samu svojim tečajem, b) trag, biljega, uopće po čemu se što poznaje, otkriva, v. sceleris, avaritiae; -j- fugae; f fugientis; -j- soli culti; -j- humani cultus. 3) mjesto, stajalište, vestigio se movere, moveri; haerere v. suo; in suo v. mori malle quam fugere; in vestigiis hujus urbis (garište), f in eodem v. stare (stajati). Odt. u pril. a) sjedište, stanovište, deus ille quem in animi notione tanquam in vestigio volumus reponere, fi) čas, časak, kip, eodem et loci v. et temporis; in ullo v. temporis; vestigio temporis; odt. adv. e v., (rijetko Caes. b. Q. 4,5, 3.) in vestigio, smjesta, odmah. vestigo, 1. [vestigium] 1) ići za tragom, tražiti, potraživati, -}• quam regionem Dareus petisset, omni cura vestigans tamen explorare non poterat; * s quaest. indir.; f vestigantium sitim fallere; (Liv.) qui vestigarent sc. illos; (Cio.) causas rerum, voluptates; * oculis alqd; * Turnum diversa per agmina; * apes in pumice; f equum. 2) nanjušiti, naći, perfugas et fugitivos inquirendo, jedn. Liv. 31, 19, 2. vestimentum, i, n. [vestio] 1) h alj in a, odijelo. 2) (Ter. pisac b. Afr. i Hisp.) pokrivač, sag. vestio, (impers. vestibat, Verg. Aen. 8, 160.), 4. [vestis] 1) upr. odijevati, bdjesti, homines male vestiti; pellibus sunt vestiti; animantes villis vestitae; (Hor. sat. i, 1, 96, 97.) ita sordidus, ut se non unquam servo melius vestiret = quam servum; (Hor. ep. 1, 18, 22.) Gloria (oholost) quam supra vires et vestit et ungit;

iis tabulis interiores templi parietes vestiebantur-, zaodijevahu se; trabes multo aggere v., mnogim gr užem (zemljom) Ispuniti; montes vestiti frequentibus sunt silvis i samo vestiti, obrdsle; * Taburnum oleii, zasaditi ; terra vestita floribus, herbis, arboribus, frugibus; saeptum undique et vestitum vepribus et dumetis sepulcrum. 2) tp. zaodj e t i čim itd., inventa oratione; ea v. atque ornare oratione; ita reconditas exquisitasque sententias mollis et pellucens vestiebat oratio, vestiplica, ae, /. [vestis-plica] nabir a oie a, koja nabir a odijelo, jedn. Plaut. Trin. 2, 1, 21. vestis, is,/, a) sing. odijelo, haljina, * virilis; * trita; * subsuta veste gl, subsuo; / discolor; / regia; lugubris, žalobna haljina, crnina, Ter. Cur t.; oolleot., odijelo, ruho, odjeća uopće lintea, purpurea; candida; muliebris; servilis; v. stragula, gl. stragulus, b) -f- pl. vestes albae; -J- fucatae et meretriciae; * vestes (sagovi) arte laboratae, vestitus, us, m. 1) odijelo; neque vestitus praeter pelles habebant quidquam; ejus adventu ex colore vestitus cognito; v. quo ipse tectus erat; v. humilis; praeter habitum vestitumque; vestitum mutare = obući se, odjeti se u crno ; redire ad v. suum, svući žalobno odijelo; (Ter.) vestitu (= vestituij nimio indulges; f privato v. (opp. reorum habitu). 2) prenes., a) (pl.) zaodijevanje, riparum (zelen,/.); densissimi montium, b) ea concinnitas crebritasque sententiarum v. illo orationis (onim sjajem), quo consueverat, ornata non erat, jedn. Cie. Brut. 95, 327. Yesiilus, i, m. Vezul, brdo u Liguriji s. Viso, Verg. YSstlrius, (poradi heksametra VSsevus, V. jugo, jedn. Verg. georg. 2, 224.; stegnuto Yesbius, Suet. Tit. 8.), ii, m. brdo Vezuv. veteramentarius, adj. [vetus] sutor, krpo, jedn. Suet. Vit. 8. vSteranns, adj. [Vetus] star, mator, hostis. Napose milites veterani i samo veterani, doslužili vojnici, veterani, legio; exercitus. veterator, oris, m. [vetus] 1) ostario , o sijedi o, in causis. 2) u zlu sm., lukavac i previj ana c. vSteratorie, adv. lukavo. veteratorius, adj. [veterator] lukav, previjan, ratio dicendi; eam (accurationem), ut citius veteratoriam quam oratoriam diceres; nihil. vSteruosus, adj. [veternus] prenes,, dremljiv, mlitav, homo, mlitavao, Ter. vStSrnus, i, m. [vetus] upr. starost, odt. a) u pril. o govoru, Attii aut Pacuvii v., Tao. b)

1135

vestigo—veternus