Топола

mrtvilo, letargija, Plaut.; prenes. : dremljivost, tromost, mlitavo st, civitatis, v. civitatem occupavit, Cael, u Oie. ep.; * torpere veterno; *me funesto arcere v. vetitum, i, n. [partio. od veto] * zabranjeno, zabrana ; u Cio. legg. 2,4, 9. 3,3, 10. samo iz obzira na konoinitet, Jussa ac vetita populorum, Jussa, vetita. veto, tui, titum, (u Plaut. voto) 1. ne dati, zabraniti, ne dopustiti , [odvraćati od čega, s aco. c. inf., vallo legatos Caesar discedere v.; * non me ulla vetabunt frigora Parthenios canibus circumdare saltus; u pas. s nom. c. inf., quod respicere vetitus esset; sa samim inf. akt., volucres vetant agere; (Ter.) haruspex vetuit ante brumam aliquid novi ageie; (Hor.) tabulae peccare vetantes; impers. sanguinem arae affundere vetitum est, Tac.; s inf. pas., vetabat resistentibus parci, Ourt.; sa ut ili ne ili, ako pretječe negacija, s quominus, (Hor.) sa samim konj. ; * vetor fatis, zabranjuje mi udes; apsl., lex Jubet aut vetat; * res ipsa v.; napose kao t. t. o tribunima; * si vetat auspicium; (Hor.) alea vetita legibus, nefas vetitum. TettOnes, um, m. Veto n ci, pleme u Luzitaniji. vetulus, adj. [dem. od vetus] poštar, staraSan, filia; equus; arbor; * cornix; * columbus; supst. 1) -lus, i, m. starao, Plaut.; u šali, mi vetule, moj starce, Cio. fam. 7, 16, 1. 2) -la, a e, f. starica, baka, ponajv. prezirno, babetina, Plaut. vßtus, Bris, sup. vetSrrimus (za komp. vetustior) ostario, star, mator, naves ; institutum ; inimicitiae; milites, stari, prokušani ; accusator, koji se već prokušao; gladiator ; sicarius ; exercitus; * vetus senectus, slaba st.; * culina (trula); homo (Ter.) starac; senatores; supst. veteres, stari, pređi, subtilis veterum (starih umjetnika) judex Hor.; majores nostri, veteres illi, admodum antiqui; (Tao.) antiqui et veteres oratores ; supst. vetus est, stara je (sc. riječ); vetera, stare priče, scrutari v.; (Hor.) fautor veterum, starina; {lac.) v. militiae, regnandi, ostario, osijedio u itd.; (Tac.) P. Flaccum, veterem ostario služeći, stipendiis et arta cum rege amicitia; veteres, f. sc. tabernae, stare mjenjačnice na trgu; također u opreci prema sadašnjosti: nekadašnji, pređašnji, drevni, v. cives (u opreci sa naseljenicima; v. tribuni; copiae; exercitus; poetae veterrimi; injuria; beneficium; * verborum aetas; * aetas, staro doba, davna davnina; f populi Rom. res. vßtusfas, atis, f. [vetus] starost, davnina, dugovječnost, v. familiae; municipium ve-

tustate antiquissimum; -j-v. exedit monumenta; ; -j- cavernae longa vetustate cavatae; vetustas f ( sc . amicorum) conservanda, stari prijatetjijm Cio. Lael. 19, 68.; ferre v., o mnu, koje pod-‘nosi dugo ležanje , staro vino, *j o spi- ■ sima i dugotrajnost, dugovječnost ; quae mihi i videntur habitura etiam vetustatem (dugo tra- ■ ■ jati), prisca verborum v.; (Hor.) vocabula rea rum, quae priscis memorata Catonibus atque ; Cethegis, nunc situs informis premit et de-, • serta vetustas; v. exemplorum, stari primjeri; ' \ conjuncti vetustate, starim prij at e Ij- ■ stvom; ingenio, vetustate (staro iskustvo), % artificio tu facile vicisti. Napose a) starina : davnina, historia nuntia vetustatis; exempla vetustatis; -J- vetustatem cognoscere, b) kasno potomstvo, de te nulla unquam obmutescet’; ■ v.; * si fidem tanto operi est latura v. vetustus, adj. s komp. (sr. vetus) i sup. [vetus] , sta'.r, mator , vinum, staro, Plaut. ; ligna, -, suha, Hor.; arbor, cedrus, Curt. ; hospitium; • vetustissima disciplina; vetu'stiores scriptores; r’, ■f claritas; ( Quint.) vetustissimi auctores; -j- ve- “ tustissimus amicorum, napose: starinski, . starodavan, o govorniku, multo tamen vetustior ille et horridior, jedn. Cio. Brut. 21, 81.; * vetusto nobilis ab Lamo, plemenit potomak drevnoga Lama (o starome plemstvu). vexatio, onis, /. [veso] potresanje, muka,'' corporis; vulneris; zlostavljanje, muče-:, nje, sociorum; acerbissima, vexator, oris, m. [vexo] zlostavljač, mučitelj, urbis; v. furoris, mutljivac. vexillarius, ii, m. [vexillum] 1) zastavnik, | barjaktar. 2) pl., a) za careva vojnici, koji su odsluživši službu kod legije ostali pod za- ' slavama, veksilarci. b) četa, detachement , | pod svojim veksilom. vexillatio, onis, /. [vexillum] = vexillarii 2) b), što gl. pod vexillarius, jedn. Suet. Galb. 20. vexillum, i, n. 1) barjak, za stava; napose crveni barjak, koji se razvio na šatoru voj- ' voftskome ili na brodu admiralskome kao znaic, t da treba udariti na nepijatelja ili kre- • miti na put, v. proponere; vexillo signum dare; (Tac.) praetoria navis vexillo insignis; i kod kupljenja novaka, kod osnivanja vojnih naseobina zastavica, oko koje su se vojnici skupili, v. tollere, razviti zastavu. 2) momčad jedne zastave, četa, Liv.; vexilla tironum, Tac.; vexilla legionum, narodni ustanak, Tac.; napose ; = vexillarii 2) b) gl. pod vexillarius. Tac. tCxo, 1. [intenz. od veho preko vexus] 1) vuči i amo tamo, drmati, tresti, (rector) per confragosa vexabitur; -j- in turba vexatus; Just.) I clades regionum vexatarum (potresom) ; * venti ■ nubila caeli; * mare, uzburkati; * rates. 2) tp.

1136

vetitum—vexo