Топола

villico (vilico), 1. [vilicus] upravljati, quasi dispensare rem publicam et in ea quodam modo v. villfcns (vilicu-), i, ni. [villa] upravitelj dobar ca, gospodar, silvarum et agelli, Orbi, Hor. villosus, adj. [villus] rutav, runjav, * leo; * o Meduzi; v. colubris, od zmija rutavo ; * vultum villosaque setis pectora semiferi o Kaku (Cacus). villula, a e,/, [dem. od villa] dob ar ce (Hor. sat. 1,5, 45.) možda za primanje državnih činovnika. villum, i, n. [devi. od vinum] vince, edormiscam hoc villi, odspavat ću mamuru ili vince, jednom Ter. ad. 5,2, 11. villus, i, m. ru nj e, r u t e, animantium aliae villis veslitae; * v. leonis; * arietis; * mantelia tonsis villis, glatko striženi, fini. vimen, inis, n. [vieo 2. plesti, viti] gipka šiba, prut za pletenje, vrba, pleter, corpus navium viminibus contextum; * aureus et foliis et vimine (ogr-anoi) lento ramus; meton., * pleteno, quernum, cjedilo za mlijeko. vimentum, i, n. = vimen, pleter, vi. jednom Tac. ann. 12, 16. Viminalis collis, Viminal, jedan od sedam brežuljaka Rima, Liv. vlmluens, adj. [vimen] vrbov, pleten, legumenta; crates, Verg. vln’, vin’ tu gl. 2. volo 1) i 1) e). vinaceus, i, m. [vinum] pecka u grozdovoj jagodi; koš cica. Vinalia, ium, n. [vinum] Vinalije, svetkovina vina. U Rimu slavile su se dvije take svetkovine: vinalia rustica, Veneri u slavu 19. IX.; potom vinalia urbana, Jupiteru u slavu, 22. aprila, kad se novo vino kušalo, Oic. Ov. vinarius, adj. [vinum] vinski, celia, Plaut.; vas; crimen, radi uvoznine vina; supst. a) -Ins, ii, m. vinar, trgovao vinom, b) (Plaut. Hor.) -ium, ii, n. vinski vrč. vinceus, adj. [vinci o] prikladan za vezanje, u šali potione vincea onerabo gulam, konopcem, da se objesim, jednom Plaut. Stich, 4, 2, 56. vincibilis, adj. [vinco] dobitan, causa, jednom Ter. Phorm. 1,4, 49. vincio, vinxi, vinctum, 4. 1) vezati, sapeti, sapinjati; okovati, baciti u okove; i opasali, * manus post terga; * (Ter.) virgo vincto pectore; stegnuta, opasana; (Hor. ep. 1, 20, 13.) vinctus mitteris Ilerdam, o knjizi Horacijevih epistola; alqm asservare vinctum, Plaut. Ter. Plin. ep., tenere, Curt.; v. civem

Romanum; trinis catenis vinctus; * tempora (glavu) corona, floribus, verbena; * ulmum vitibus; * lacertos auro, zlatnim narukvicama uresiti; * boves vincti cornua vittis; (Hor. ep. ad Pis. v. 2 2.) tibia orichalco vincta, mjeđu okovana, t. j. od više dijelova mjeđu svezanih. 2) prrnes., a) sputiti, sapeti,* vinctus nivali compede (o rijeci) ; * vinctae vites ; * somno vincta jacebas; (Liv.) vinctos (obrrane) somno; * vitis vinctura linguam (pijanstvom) ; * mentem multo Lyaeo; * toto vincta collo; * grata compede, o ljubavi; * me retinent vinctum vincla puellae; (Plaut.) vi Veneris vinctus, (Hor. sdt. 2, 7, 31.) velut vinctus eas, u okovima, kao da ti je robota, da ideš u koje društvo; * linguas et ora, začarati; f alqm pacto matrimonio, b) utvrditi, svezati, loca praesidiis; camera lapideis fornicibus vincta; * unda vincta gelu; * tectum certo foedere. 3)tp.a) obvezati, zadužiti koga čim, ejus religione te isti vinctum astrictumque dedamus; -j- animum alcjs donis; -j- stupro, b) kao ret. t. t., vezati, spajati, sententias, verba; membra orationis sunt numeris vincienda, o dijelovima stiha, alterum poema est nimis vinctum, o) stegnuti, stezati, ograničiti, ustaviti, vezati, vinciatur et constringatur (illa pars animi) amicorum custodiis; omnia severis legibus vincienda sunt; * lege data; -J- vinctus obsequio; f alqm vinctum tradere. vinciam gl. vinculum. vinco, vici, victum, 3. 1) pobijediti, nadbiti, dobiti (u boju, u igri itd.), svladati, nadvladati, uopće: osvojiti, obrvat i koga ili što, jus esse belli, ut ii qui vicissent (dobitnici), iis quos vicissent (pobijeđenima), — imperarent; illi operibus vincebant, napredniji, jači, Caes. b. c. 3, 44, 5.; ut vicisse jam viderentur; vincere noluit; (Liv. 3, 61, 1.) sibimet ipsis victuros; vincere scis Hannibal, victoria uti nescis; supst. vincentium (pobjeditelja) impetum sustinuit, pisae b. Alex. 40.; alqm proelio, bello; armis; alqm in certamine; bella (aco.) dobivati, Just.; fortis equus, spatio qui saepe supremo vicit Olympia, u olimpijskim igrama, Enn. u Cie.; * Bassum amystide; supst. victis ac summotis resistere; illa victa (opp. quae est victrix) maesta discedit, Oie. Tuse. 5, 27, 7 J .; u igri na sreću, u hazardu, aliquando ut vincat, na pjesničkom mjestu u Suet. Aug. 70.; s aco. vicissem (bio bih dobio) vel L milia, Suet. Aug. 71.; na dražbi, nadmetati se, nuditi više od ... Othonem, Cio. Alt. 13, 21, 2. 33, 2.; u parnici, dobiti, judicio (o tužitelju); judicium (o tuženiku); * causam suam; sponsione, sponsionem gl. sponsio; (Hor.) Fabio vel judice vin-

1143

villico—vinco