Топола

Auximum, i, n. [Av'ppov] Auksini, grad u Pioenu, sada , Osimo; odatle supst. Auximates, um, m. Auksimlj ani, Caes. arare, adv. s komp. i sup. [avarus] lakomo. Avaricum, i, n. Avarik, glavni grad bituriski (Bituriges) u Galiji, danas Bourges. Odatle Avaricensis, adj. avaricki. avariter, adv. = avare, Plaut. avaritia, ae. f. lakornstvo, lakomost, avaritia pecuniae studium habet; avaritia est injuriosa appetitio alienorum, pohlepa za novcima a) tvrdoća, skupost, neque avaritiam neque sordes objiciet vere mihi quisquam, Hor.; omnes avaritiae svakovrsno lakornstvo, sve vrste lakomstva; f meton. avaritia gloriae poldepa za slavom. iivarus, adj. s komp. i sup. lako ni, homo avarus, avarissimus; -j- s gen. pecuniae suae parcus, pubhcae avarus; * uopće: pjohlepan. laudis; * mare nezasitno, * venter proždrljiv, * terrae zavidna, jer krije u sebi rudu;* litus pohlepna za novcima; * spes bezmjerne; * supst. avarus, i, m. lakom ao, tvrdio a, s kupac, semper avarus eget; quantum discordet parcus avaro, stedljwac od skupca. a-veho, vexi, vectum, 3. odvući, odvesti (odvoženi i odvedem) aliquem e patria, equites in Aegyptum; frumenti quod potuerunt; j- aliquem lectica sua; pass. avehi odvesti se, otići, otputovati , domum e castris est avectus: Poetelius hortator affuerat avectus (sc. equo) ab suis bdjahao, Liv.; ex proelio, Liv.; creditis avectos (sc. navibus) hostes, da su otplovili, odjedrili, Verg. a-veilo, velli, vulsi, vulsum, 3. 1) otkidati, otkinuti , utr gnuti, poma ex arboribus cruda si sint, vi avelluntur; sibi avelli jubet spiculum istrgnuti; * avulsum umeris caput; -}- saxis avelli; preneseno, inhaeret in visceribus illud malum exsistitque morbus et aegrotatio, quae avelli inveterata non possunt. 2) silom otkinuti , rastaviti, otrgnuti, oteti, aliquem de complexu. * complexu alicujus; avulsus a meis; * templo Palladium ugrabiti, aliquem a puella, ab ea (puella) sese derepente, Ter. avena, ae,/. [mjesto avesna] 1) zob, ovas, osobito: ovsik, divlja zob, * steriles avenae, vanae. 2) * uopće: slamka ovsena ili zobena itd.; odatle * svirala, u pluf, sastavljena svirala, siringa. Aventicum, i, n. Av en tik, glavni grad helvetski blizu Murtena, Tac. Aventinus, i, m. (mons) ili iventlnum, i, n. Aventin, jedan od sedam brežuljaka u Rimu; i adj. * Aventinus, aventinski, humus, jugum ; Diana jer je ondje imala hram.

1. Sreo (haveo) 2. manjkavi glagol, od koga se nalazi samo imperativ: ave, aveto, -j- avete, kad se tko pozdravlja a) na dolasku; zdravo! dobro došao! h) na polasku: s bogom!; također kao pozdrav mrtvima, in perpetuum, frater, ave atque vale ! Cat. 2. aveo (haveo) [awo, afto] radovati se čemu, željeti (avere nihil est quam cupere, Festus) genus legationis; avere te certo scio, quid hic agatur; s inf. quid in caelo flat, scire avemus. A vemus, i. m. [lioQvog] (potpuno lacus Averni ili kao adj. lacus Avernus) Avernsko jezero u Kampaniji nedaleko od grada Kume, voda je njegova bila sumporasta, a para tako kužna i smrdljiva, da ptice nijesu mogle letjeti preko jezera (zato se i zove aornos t. j. besptičje). Po prici se tu ulazilo u podzemlje, u gaj Hekatin i u spilju humske Sibile; * p ortus Averni luka humska (Cumae). Odatle 1) Avernus, adj. a) avernski, lacus, freta; * supst. Averna, orum, n. [sc. loca] Avernska. b) * podzcmaljski, Juno - Proserpina; loca Averna Ui samo Averna podzemni svijet, podzemlje. 2) * Avernalis, adj. avernski (avernskoga jezera) aquae, Nymhae. a-verro verri, —, 3. pomesti; preneseno : omesti (pokupiti i odnijeti), nec satis est cara pisces averrere mensa, Hor. a-verrunco, 1. i. t. vjerski: odvratiti, u Itioni ti, calamitates; iram deum; prodigia; apsol. dii averruncent! aversio, onis, /. [averto] odvraća nj e, samo ex aversione ostrng aliquem jugulare. 1. aversor, oris, m. [averto] zatomnik, pecuniae publicae, Cie. 2. aversor, depon. 1. 1) odvraćati se od, haerere homo, aversari, rubere ; filium od sina. 2) trop. prezirati, odbiti što, principes Syracusanorum; * afflictum amicum; * sua facinora deos; * scelus, ]- facinus; ]- adulationem, ]- latum clavum; s inf. proelium facere. \ aversus, adj. [averto] 1) licem odor ać e n od čega, ostrag, straga , s leda, vulnerare aliquem aversum; aversum hostem videre vidjeti neprijatelja gdje bježi; aversos nntraške boves caudis in speluncam traxit; adversus et aversus impudicus es sprijeda i straga ; supst. aversa, orum, n. aversa insula e protivna strana otoka. 2) trop. neprijazan, nepovoljan, a Musis, a vero; aversissimo animo esse ab aliquo, * -}- alicui rei: mercaturis; * Penates; * Juppiter. a-verto v6rsi, versum. 3. 1) odvraćati, odoratiti, aliquid ab oculis smetnuti s očiju

137

Auximum—averto