Топола

alloquium, ii. n. [alloquor] upr. nagovor, alloquio exercitioque militem firmare, Tac.; osobito razgovor, ipse quoque fortunam benigno alloquio adjuvabat, Liv. alloquor [adi.], locutus sum 8. depon. nagovoriti, nagovarati, tješiti, quem nemo alloqui, nemo aspicere vellet, allubescit [lubet], počinje se dopadati, Plaut. alludo, [adi.], lusi, lusum, 8. šaleći se dolaziti, umiljavaii se, ad id (scortum) Ter.; Y veluti ad notam (mulierem); * et nunc alludit (tauro); * heus, etiam menses consumimus; inquit lulus, nec plura alludens; Galba alludens varie et copiose šaleći se razliČno i obilato; -j- quasi alludens. Odatle o vodi tihano i regbi igrajući se primicati se, dopljuskivati, pljuskati o što, mare litoribus; * alludentibus undis. alluo, [adi.], lui 3. 1. plakati, opldkati, urbe portus ipse cingitur, ut non alluantur mari moenia; * mare quod supra quodque alluit infra; u prilici quum (Massilia) barbariae fluctibus alluatur. 2) ndplaviti, na obalu iznijeti, eorum ossa ita jactantur, ut nunquam alluantur. alluvies, ei,/, [alluo] poplava. alluvio, onis /. [alluo] nanos. Almana, ae, f. grad u Maćedoniji, Eiv. Almo, onis, m. Almon, potočić kod Rima. 00. * almus, adj. [alo[ upr. braneći; rodan, plodan, odatle: dobrohotan, dobrotvoran, blago slbven, blag; vitis, ager; dies, lux, adorea; Ceres, Venus, Maja, Phoebe, Trivia, Musae, Sibylla, alma parens Idaeae deum, alnus, if. joha, jelša; (betula alnus Linn.) * johov čun, alni cavatae, levis alnus. Sio, alui, altum i (kasno) alitum, 3. hraniti quae (animalia) lacte aluntur; is natus et omnem pueritiam Arpini altus est, Sali.; cum Hannibale alto, atque educato inter arma, Liv.; * binos alit übere fetus; * majores copias; magnum numerum equitatus suo sumptu; agellus eum non satis alit; o stvarrna amnis, imbres, quem super notas aluere ripas; * minuendo corpus alebat t. j. Uranjaše se sam svojim tijelom; preneseno gojiti, odgajali, sporiti, povećavati, honos alit artes; hominis mens discendo alitur; rumores credulitate vestra ne alatis, Liv.; qui spem Catilipae mollibus sententiis aluerunt; * regina vulnus alit venis; ingenium; luxuriam; morbum; * sitim. Aloeus, ei ili 6os, m. (Aluitvg] Aloej, gigant, muž JJimedije, koja je od Neptuna dva sina orijaša rodila, Ota i Efijalta, koji se zovu po mužu majčinu Aloidae, arum, m. \)AloitlčaC\

Aio ej evici. Uvi su hoijeii, da postave tesalska brda Pelion, Osu i Olimp jedno na drugo, pa da odanle navale na nebo, dl ih je Apolo tibio, Ov. Vergi ilbpe, es. /. [ 'AX6nr]\, Alopa, grad lokridski (Locris), Liv. Alpes, ium, f Alp e. Odatle 1) Alpici, ormu, m. Al pinei, Nep. 2) Alpinus, adj. alpinski, planinski, amnis; Alpinae gentes; * hostis ==» Galli, turgidus, Hor. M. Furius Bibaculus, nadimak pjesniku, koji nije dorastao predmetu, sto ga pjeva. Alphesiboea, ae, /. \"A). ptatpoia] Alfezibeja, ime prvoj ženi Alkmeona, koji ju je ostavio poradi Calirrhoe. Alpheus ili Alpheos, ei, m. \jAUpti6sj[ Alfej, rijeka u Peloponezu, koja je na više mjesta panirala, odatle je i nastala priča, da je Alfe,j kao riječki bog išao za ljubljenom nimfom Aretuzom pretvorenom u vrutak pod morem do otoka Ortigije kod Sirakuze. Odatle 1) * Alpheias, Sdls, /! ['Ahpt ung] Alfej ada, pridjev nimfi ili vrutku Aretuzi. 2) * Alpheus, adj. Alfejev, alfejski; Pisae, Verg. Alsium, ii, n. Alzij, grad u Etruriji. Odatle Alsiensis, e, adj. alzijski; i supst. Alsiense, is, n. Ijetište Ponipejevo u Alziju. alsus, [algeo] kao adj. samo u kornpar. li ladan, hladovit, nihil quietius, nihil alsius, nihil amoenius, Oie. altaria, ium, n. pl. [altus] (sing. nalazi se samo u kasnih pisaca) izvišeno mjesto na oltaru, gdje su česti živinčeta za zaklanje određenoga spaljivali (sravni ara), žrtvenik. alte, adv. s komp. i sup. [altus] 1) gledajuči ozdo gore: visoko, neque vites se tollere a terra altius possunt; -j- caput altius effert; trop. video te alte spectare. 2) gledajući ozgo dolje: duboko, ferrum haud alte in corpus descendisse Liv.; * caput abdidit alte; trop. altius aliquid perspicere dublje razmišljati, alte petere s daleka uzimati; verbum transferre altius odviše smjelo, tvrdo; expedire, Verg. Tao. od početka pripovijedali, dalje segnuti. alter, era, erum (gen. pravilno alterius, * alterius, dat. maso. altero jednom Cic. n. d. 2, 26, 66; dat. fem. alterae, Com. i Caes. b. g. 5, 27, 5.) adj. 1) jedan od dvojice (sravni alius), drugi. Cesto u opreci sa radećim subjektom —= slijedeći, bližnji, drugi, qui nihil alterius causa facit; alter alter jedan a drugi, consulum alter exercitum perdidit alter vendidit; quando consules ejus anni alter morbo alter ferro perisset, Liv. Ovako i u pluralu , kad Je na svakoj sirani više čega od iste vrste: quibus ex generibus alteri se populares, alteri optimates et haberi et esse voluerunt; * često protivni altera factio, pars protivna stranka ,

alloquium—alter