Топола

acies, fortuna; * promijenjen, r azličan, metuit secundis alteram sortem; quoties te speculo videris alterum. Kadšto ima samo jedan alter, a kadšto se mjesto drugoga nalazi hic ille ili koji supst.: duae turmae haesere; altera metu dedita hosti pertinacior in repugnando telis obruta et confixa est, Liv.; duo isti sunt T. Roscii, quorum alteri Capitoni cognomen est, iste qui adest Magnus vocato, homines ejus modi: alter plurimarum palmarum vetus ac nobilis gladiator habetur, hic autem nuper se ad eum lanistam contulit; 2) kao broj - secundus, drugi: centesima lex est haec ab interitu P. Clodii et opinor altera 22. dan; anno trecentesimo altero, quam condita Roma erat, Liv. Odatle a) unus et (atque) alter i unus alterque jedan i drugi t. j. a) dva ili oh a adductus sum tuis et unis et alteris literis; * et sub ea versus unus et alter erunt; /3) = jedno dva, t. j. nekoliko : unus et alter dies intercesserat; h) alterum tantum još jednom toliko, dua puta toliko illa autem via altero tanto longiorem habebat anfractum, Nep.; neque tum Tarquinius de equitum centuriis quidquam mutavit: numero alterum tantum adjecit, Liv. (sravni i tantum pod tantus); c) uz supst. da. se oznaci potpuna sličnost, drugi ( pravi): qui alterum se Verrem putaret; Hamilcar, Mars alter, uti isti volunt. Ovako i alter ego moja slika i prilika, vide quam mihi persuaserim te me esse alterum non modo in iis rebus, quae . . .; tako i alter idem drugi sam est enim is quidem tanquam alter idem. 3) = alteruter, non uterque sed alter. altercatio, onis, f. [altercor] 1) prepiranje, sva danje riječima kao habe; dies magna ex parte consumptus est altercatione. 2) rječkanje, nadgovaranjepred sudom,način raspravljanja, gdje protivnik protivnika hode da nadgovori, nulla est enim altercatio clamoribus unquam habita majoribus; sravni altercor 2. altercor, 1. dep. (jednom Ter. Andr. 4,1, 29. alterco) [alter] 1) rije cati se, sporije citi se; inatiti se, svaditi se, cum aliquo, inter se; mulierum ritu inter nos altercantes. 2) t. t. sudački : pred sudom rječkajući se nadgovarati se, Crassus in altercando invenit parem neminem. * alt Srno, 1. [alternus] 1) tranz. činili što izmjeni oe, alternare vices izmjenjivati; alternant spesquo timorque fidem djeluje izmjenioe na vjeru, (Čine da vjeruje i ne vjeruje). 2) intranz. čas ovo čas ono razmišljati, haec alternanti potior sententia visa est. alternus, adj. [alter] izmjeničan, izmjeni ce, uzajmioe, alternis izmjenjujući, trabibus ac saxis; cum ex duabus ejus orationibus

capita alterna inter se contraria recitanda curasset; alternis paene verbis gotovo svakom drugom rijeojii; alternis versibus (izmjenitim stihovima), * alternis pjevanjem i otpjevanjem, kad jedan iza drugoga na izmjenu pjeva; sermones alterni razgovor, dijalog, * altemi si congrediamur ; * morte alterna fratrem interimere izmjenitom smrću (besmrtni Poluks dijelio je s bratom besmrtnost); * alterno pede quatere terram; * alterna loqui cum aliquo. Ovako o dužim i kraćim stihovima, heksametri/ma ipentametrima, elegi jskim stihovima, * alternum carmen; * altemi pedes. Kao sudbeni t. t. rejicere alterna consilia ili alternos judices, ili alternas civitates uzajmice zabaciti Iždrebane suce, što je bilo slobodno učiniti i tužitelju i tuženiku; adverbijalno altemis (sa. vicibus) izmjenioe, na izmjenu, izmjenito hi dubium Hannibalem, alternisque (so. vicibus) fidentem ac diffidentem, moverunt, Liv.; alternis imperitabant, Liv. alter-uter, alterutra, alterutrum (gen. alterutrius itd. rijetko se sklanjaju obje riječi) adj. jedan od dvojice, od obojice; ne alteruter alterum praeocuparet, Nep.; alteruter vestrum; alteruter de filiis, altl-einctus, adj. visoko zapregunt ili opasan, u poslu, Phaedr. * -)- altilis, e, adj. [alo] pitan, ugojen, ut ovijen, pa odatle tovan, tust, pretio, osobito kao supst. altilis, is, f. (sc. avis) uhranjena pilad, isto tako altilia, ium, n. pribran jen a živad, Hor. * altl-sonus, adj. [alte i sono] gromovnik = grmeći s visina, Juppiter. * altl-tonans, antis, i altitonus, adj. [alte i tono] s visinagr me6i, pater altitonans, gromovnik. altitudo, inis, /. [altus] 1) visina, montium, aedium, navis, muri. 2) trop. visost, uzvišeno st, animi; fortunae; orationis. 3) duh i n a, in profundam altitudinem maris se demittere; fluminis; također debljina, pedalibus in altitudinem trabibus, Caes.; trop. altitudo animi, ingenii dubina duše nedoku Gljivo st, tajnost: ad simulanda negotia altitudo ingenii incredibilis, Sali. altiusculus, adj. dem. od altior poviši, calceamenta, Suet. altl-vslaus, antis, adj. [alte i volo] visoko leteći, supst. altivolantes, um,/, ptice, Enn. u Cie. altor, oris, m. [alo] hranitelj, omnium rerum altor est mundus, * gaudens altore recepto. altriusScus, adv. s druge strane, na drugoj strani, Pseudole, assiste altriuseeus, Plaut. altrix, Teis,/, [alo, altor] hraniteljica, * terra altrix Ulixi, rodna zemlja; * leonum majka

altercatio—altrix