Топола

lavova; * Apulia, * Ida; također * dojkinja, dojilja. altus, adj. s komp. i sup. (od alo ~ddrastao“ 1) gledajući ozdo gore: visok, mons, arbor; ripae; rupes; nix debeo;* Carthago (visoka) -jBoma, -f urbes; altiorem fieri sepiriti se, ponijeti se: signum septem pedes altum aut majus; aqua ferme genu tenus alta; trop. a) visok, uzvišen, ponosit, in altissimo gradu positus; excelsa et alta sperare, Liv.; altus animus težeći na visoko ; * Caesar; Juppiter altus = veličanstven, višnji; o govoru, Cio., * o glasu = glasan. —b) supst. altum, i, n. visina, vis nec minus in mare quam in altum magnitudine Athos mons excurrit, Liv. ; o nebu haec ait et Maja genitum dimisit ab alto s nebeske visine; debelo more, naves in altum provectae; multum ille et terris jactatus et alto; in altum eminere, excurrere o zemlji, što u more udara, Liv. 2) gledajući ozgo dolje: dubok, mare; flumen; aqua; vulnus; radix; * portus, duboka; trop. o svemu, što je unutra i duboko, a) altus somnus, -j- sopor; -j- quies; q silentium; alta mente, b) f potajan, dissimulatio; f dubokouman, temeljit altiora studia artesque. o) dub ok ouma n, ne doku člj iv, animus (sravni altitudo 3); osobito supst. altum, i, n, dubi na, u pravom i u prenesenom smislu, ex alto emergere ; ingentem molem irarum ex alto ciere; * ex alto dissimulare; aliquid ex alto repetere, * petere izdaleka, iz davnine ( sravni alte), alucinor, (ali.) 1. depon. bez smisla koješta govoriti ; tr a buniti, tr abunj at i, buncati, suspicor hunc, ut solet, alucinari; šaleći se epistolae nostrae interdum alucinari debent. alumna, ae, f. gledaj alumnus, alumnus, i, m. h ranjenik, pitomac, Plaut. Verg. Hor. Ov.; j Peligni ruris alumnus; * Cretae alumnus == Juppiter; -j- legionum == u taboru odgojen; * parvi alumni ju nad; učenik, Aristoteles reliquique Platonis alumni; alumnus disciplinae meae; ego, pacis, ut ita dicam, alumnus. Alumna, ae, /. * f hranjeni ea, * aquai dulcis alumnae = žabe; bene constitutae civitatis quasi alumna quaedam eloquentia. * n., numen alumnum. Aluntium, ii, n. ['A).ovviwv\ Alunoij, grddna Siciliji, odatle Aluntinus, adj. alunoijski; sups. Aluntini, orum, m. Alun cij n n i. allita, ae, f. [alumen] stipsama ili koceljem učinjena koža, pelles pro velis alutaeque tenuiter confectae, Caes. alvarium, (ne alvearium) ii, n. košnica, ulište, pčelao. alveolus, i, m. [dem. od alveus] 1) koritašoe,

kopanjioa; 2) daščica s visokim okrajkom za igranje kockama, ko ekavica alveolo tempus tribuere. 3) korito rijeke. alreus, i. m. trbušast, odatle 1) kao korito Iskopan panj, čun, čamac, snirtnjak, accipit alveo ingentem Aeneam, gemit sub pondere cymba. Verg.; trbuh u broda, hi alveos navium invorsos pro tuguriis habuere, Sali.; alvei navium quassati erant, Liv. 2) * banji ca, (nalik na korito), in alveum descendere, alveus (balnearum) ; 3) korito (u rijeka), Allia Crustuminis montibus praealto defluens alveo, Liv.; amnem novo alveo avertit, Liv.; sicco alveo transili poterat, Liv.; assuetae rippis volucres et fluminis alveo Verg. 4) * duplja (rupa u drvetu, gdje su pčele) pes examina condunt ilicis alveo. 5) j- kockarioa = alveus 2). alrns, i,/. 1) trbuh, a i želudac Aesculapius purgationem alvi invenit; alvos purgatione curare. 2) materica. ilyattes, is ili ei, m. \)AXvu.ttt]{\ Ali j at, kralj lidijski, otac Krezov, Hor. Alyzia, a e,/. [Alv(Ca\ Alizij a, gradić u Akarnaniji. amabilis, e, adj. s komp. i sup. [amo] Ijubak, milokrv an. amabiliter, adv. s komp. i sup. [amabilis] 1) * ljupko, milokrvno, ludere. 2) Ij u b azno, Ijubežljivo in aliquem cogitare;* amabilius spectare juvenem. amabilitas, atis, f. [amabilis] ljupkost, milokrvno st, Plaut. Amalthea, a e,/. ['Apuld-tia] Am altej a, nimfa , koja je Jupitera na Kreti odgajila. Po drugoj priči koza, koja je Jupitera dojila. Rog njezin (cornu copiae, ili Amaltheae, rog obilja ) smjestio je Jupiter među zvijezde. Odatle Amalthea, ae. f. ili Amaltheum, i, n. [ApaLHiov] a) po svoj prilici svetište Amaltejino blizu Atikova epirskoga imanja, b) slično svetište na Giceronovu arpinskom dobarcu, gdje je imao malenu knjižnicu. amandatio, onis, f. [amando] progonstvo. a-mando, naložiti kome, da se udalji 1. opraviti, bpravljati, ukloniti, uklanjati (od sebe koga, Čija nam nazočnost nije po volji), Cioerones in Graeciam; aliquem Lilybaeum; aliquem extra Italiam aliquo, aliquem in ultimas terras; preneseno, natura res similes procul amandavit a sensibus. Amans, tis, adj. s komp. i sup. \partio. od amo] a) o čeljadi: ljubeći prijatelj amans tui, patriae rodoljub; tui amantior; amantis simus rei publicae; nihil nostri amantius; fratris carissimi et amantissimi maerore; j- assidente amatitissima uxore, b) o stvarma: ljubazan, Ijubežljiv, drag, me amantissimis verbis utens accusas; * amantia verba; ipsum nomen amati-

altus—amans