Топола

strane“, odatle 1) sumnjati, dvoumiti, prepirati se, pre t i se, haud ambigam, hicine fuerit Ascanius, an, etc. ostavit 6u stvar neriješenu ; ii qui ambigunt pruće se stranke; jus quod ambigitur inter peritissimos; omnis res eandem naturam habet ambigendi treba svigdje kod pravdanja ovako postupati; cum de vero ambigetur; * ambigitur s neupravnim pitanjem, f non ambigitur s aco. c. inf.; * quid ambigitur? o čem se pravda? Odakle i preti se na sudu cum aliquo, de aliqua re; de regno, de hereditate. 2) j- zabrinuti se, kolebati se, u neizvjesnosti bit i, ne znati, da li .. . s ace. c. inf.; quaenam post Augustum militiae conditio, ambigentes. ambigue, adv. [ambiguus] 1) dvoumno, dvolično verbum ambigue positum; ambigue agere, loqui, dicere aliquid. 2) neodlučno, equites ambigue certavere, Tac. ambiguitas, atis, /. _ [ambiguus] dv ou mno st, dv o lien o st. ambiguus, adj. [ambigo] 1) nagi nj ući na dvije str ane, pro mj e n ljiv, per ambiguum favorem ugadjajući na obje strane. Liv.; natum (esse) ambiguo inter marem et feminam sexu, prijeporan, neodlučen, Liv.; ambiguus fuerit modo vir modo femina Scython; * Proteus ambiguus promjenljiv ; *in virum soliti vultus mutare ferinos ambigui prosecta lupi, vukodlak; * virgo Sirena i Sfinga; * viri Centauri; * Salamis drugi Salamin istoga imena. 2) uopće: nepostojan, sumnjiv, neizvj estan, nesiguran, a) pass. dudum fuerat ambiguum hoc mihi, Ter.; haud ambiguum regem alterum mea morte faciam, Lw.; res ambigua; * non foret ambiguus tanti certaminis heros; supst., in ambiguo est etiam nunc, quid de hac re fiat, Plaut.; * aliquid servare in ambiguo neodlučeno ostaviti što ; -[- spes et praemia in ambiguo; * rumor in ambiguo est; također: nepouzdan, nesiguran, ager; fides; * auctor (poslanik, vjesnik); * domus kad se nije uzdati u ukućane; f supst. ambigua, ancipitia; non sane alias Britannia magis in ambiguo fuit; po uspjehu: nesiguran, opasan, sumnjiv, mučan, res, Tac.; * aquae; o govoru: dvoličan, dvouman, zagonetan, verba; oracula; supst. ambiguum, i, n. dvoličan izraz, dvoumlje; b) akt. neodlučan, neodvažan,* imperitandi hi li kao car zapovijedao; •]• futuri, -j- pudoris et metus ne znajući, bi li se stidio ili bojao; * aliquem ambiguum relinquere. Ambilareti gledaj Ambivareti. Ambiliati, orum, m. Ambilijaćani, narod galski u Posomlju [na rijeci Somme), možda isti narod, koji se zove Ambibarii Caes. OaU. 7, 75.

ambio, 4. [amb i eo] 1) obilaziti, obići; ići oko čega, ut terram lunae cursus proxime ambiret; -j- muros; mare; -j- undique ambientibus (šireći) ramis; odatle: obilaziti (kloneći se) deviis plerumque itineribus patriam, Tao.; plagis obilaziti mrežama po šumama; silvas; * clipei oras auro zarubiti zlatom štit. 2) obilaziti oko koga, da se što dobije a) moliti za glas ili preporuku, kortešovati, osobito t. t. o onima, koji su u Rimu tražili časti; moliti za glas, ambiuntur, rogantur; facit eos (populus), a quibus est maxime ambitus; singulos ex senatu ambiundo nitebantur, ne etc. Sali.: magistratum, Plaut. b) uopće moliti što u koga, zazivati koga * reginam ambire furentem affatu? * Latinum conubiis; ■{• ille imus ambiri, coli; qui ob nobilitatem plurimis nuptiis ambiuntur snube ih ženidbama; s inf. donec ultro ambiretur consulatum accipere, Tao. Ambiorix, Igis, m. Ambioriks, poglavica eburonski u belgilslmj Galiji, Gaes. ambitio, onis, /. [ambio] 1) „ohllaže nj e“ kandidata u Rimu, da dobije glasova od građana na izboru [sravni ambio 2. a)\, kortešovanje annua; quid de nostris ambitionibus, quid de cupiditate honorum loquar? 2) često: prije ukorno i nepošteno umiljavanje, ulizavanj e, itd., non committo, ut ambitione mea conturbem officium tuum svojim obzirom na druge, dux inter ambitionem saevitiamque moderatus; jus sibi per ambitionem dictum non esse spr istranosti ; ambitione labi. 3) oastohleplj e; taština, slavičnost, mala Sali.; misera, prava, Hor.; ambitione relegata te dicere possum nepristrano, Hor.; odatle sj aj, magna ambitione Platonem Syracusas perduxit, Nep.; funerum nulla ambitio bez sjajne pratnje; magnos viros per ambitionem aestimare, Tao. 1) f težnja, pohlepa za čim, gloriae; conciliandae provinciae ad spes novas; -J- apsol. revno nastojanje magna ambitione admitti non poterat, ambitiose, adv. s komp. i sup. [ambitiosus] 1) častohlepno, slavično, od taštine. 2) s pohlepe, pr istr ano. ambitiosus, adj. [ambitio] upr. „obilazeći“ 1) * obuhvaćajući lascivis hederis ambitiosior čvršće ga grli nego . . . ; ornamenta. 2) težiti udvaranjem za naklonošću čijom, uopće pohlepan za dopadnošću, umiljat, tašt; dux indulgens ambitiosusque ; smjerajući na dop adnost, rogationes zakonske osnove od taštine predložene; amicitiae odlično, sjajno iz sebičnosti; osobito a) težeći za Častima, častohlepan, slavohlepan, tašt, ambitiosi honoris causa; imperator; homo minime ambitiosus; -]• mora pd

ambigue—ambitiosus