Топола

taštine, da joj se dive b) uopće pohlepan * Musa nec in plausus ambitiosa mea est; * pro gnato mater ambitiosa suo fuit; f ambitiosae (laskave) preces. ambitus, us, m. [ambio] „oblazak“, 1) kolanje, tečaj stellarum rotundi ambitus; siderum ; luna currit breviore ambitu quam sol; saeculorum; * honkr. okuka, zavoj secundus supra terram; properantis aquae; okrajak, rub, obod,, extremitatem caeli rotundo ambitu circumjicere; -}- obujam castra ambitu lato; -f quattuor milia passuum ambitu amplecti; podstrešj e, id solum esse ambitus aedium, quo parietis communis tegendi causa projiceretur; preneseno, a) okoliš enj e, raspreda nj e (sravni ambages), multos circa rem unam ambitus facere, Liv. b) f opis, e) Imo retorski t. t. ambitus verborum ili samo ambitus = ntQloSos perijod. 2) kortešovanje u zlu smislu ( sravni ambitio), lex de ambitu; accusare, damnare aliquem ambitus; ambitum accusare, poenire; de ambitu deferre nomen alicujus; -j- ambitus suffragiorum lukavštinom dobiveni glasovi. 3) f pretjerana pohlepa za čim = ambitio, ambicija. Ambivareti, (a ne Ambilaretl ni Ambluaretd) Ambivarećani, klijenti eduanski, Caes.gall. 1, lb, 90. AmblT&rlti, ormu. m. Ambivarićani, belgijski narod u Pomorju na obalama Može (Maas) Caes. gall. 4, 9. Ambivius Turpio, Ambivije Turpion, glasovit glumac, suvremenik Terencijev. Ambluareti, gledaj Ambivareti, ambo, ae, o, adj. oba, obadva ; oboje; obojica, Caesar atque Pompejus diversa sibi ambo consilia capiunt; duae res, quae anfbae in consulatu Murenae profuerunt; ambo fessi estis; diligo ambos. Ambracia, an,/. [AppQuxlu] Ambracij a, današnja Arta, grad u Epiru nedaleko od utolca Araata u ambracij ski zaton. Odatle 1) Ambraciensis, e, adj. ambracijski, i supst. Ambracienses, ium, m. Ambracani. 2) * Amb raci as, adis,/, adj. terra Ambracka; 3) Ambraciotes, ae, m. \jApfSQnxidxi\s] Ambraoanin. 4) AmbiAclus, adj. ambraČki, sinus, sada Golfo di Arta. Ambrones, um, m. A rn brbn i, celtsko pleme, .Eutr. * ambrosius, adj. \aupnoaiog\ besmrtan, bozansten, comae; supst. ambrosia, ae, /. [«’,«finoaiu] ambrozija, 1) jelo bogova non enim ambrosia deos aut nectare laetari arbitror; orator ambrosia alendus, i hrana božjih konja * (solis equi) ambrosiam pro gramine habent. 2) * pomast bogova, od koje

: se dobiva besmrtnost, liquidum ambrosiae diffundit odorem. Ambrfsns, i, f. [Aufigvaog] Ambriz, grad u Focidi pod Parnasom. Ambubajae, arum, f. [sirska riječ od anbub svirala] svira oie e, ambuhaje, dj evojke. koje su u oirku svirale, igrale u gusle i udarale u tala/mbase, a živjele su raspušteno, Hor. Suet. ambulatio, onis,/. [ambulo] 1) šetanje, šetnja, ambulationem postmeridianam conficere in Academia; ventum est in ambulationem, udarilo se u šetanje, počelo se šetati. 2) šetalište, promenada * Magni, trijem Pompejev. ambulatiuncula, ae, /. [demin. od ambulatio] 1) kratica šetnja. 2) šetnioa. ambulo, 1. (pozajmljeno iz grčkoga icmjolr] tlfjpolr'i ~uzlaz“ ~puf“, prvobitno vojnički izraz za „putovati, marširati“), *:i po tom 1) intranz. šetati se, prošetati se, in hortis cmn Galba; in littore, in sole; uopće hodati, ići si recte ambulaverit is, qui hanc epistulam tulit, in ipsum tuum diem incidit, ako oštro pođe; bene ambula sretno putuj, sretan put: ambulare in jus, Ter. Tako i o vojnicima: marširati, putovati, eo modo ambulat Caesar, ut timeam, ne citius ad Brundusium quam opus sit accesserit; milites ambulando bellum confecerunt putnim manevrom. 2) tranz. s aco. prostora, kojim tko šeće, si Xerxes maria ambulavisset, da bude preko mora prešao. * Libera perpetuas ambulat illa vias, ide putem; i s ace. puta: preo aliti, neminem esse, qui possit triduo septingenta milia passuum ambulari'. amb-uro, ussi, ustum, 1) opaliti, o srnu di ti, ožagriti, spuriti, * o munji, vrućini; i f o mrazu, multorum artus ambusti vi frigoris. ozebli im udi od silna mraza. 2) preneseno, pari. ambustus ozlijeden, oštećen, j- tot circum me jactis fulminibus quasi ambustus; qui ambustas fortunarum mearum reliquias suas domos comportari juberent; napose o onom, koji nije doista osuđen ali ni nekrivim proglašen, qui collegae damnatione et sna prope ambustus evaserat nešto se malo bpekao. amellns, i, ni, katarinoica, lijepa Kata, (Aster amellus Linn.), Verg. Amenanus, i, n. (Agimvog] Amenan, rijeka, što izvire na Etni na Siciliji, a često presiše. također Amenana flumina, Ov. a-mens, ntis, adj. s komp. i sup. bezuman, besvijestan, nesvijestnn amens terrore, metu, iuvidia; * animi; i o stvarma amentissimum consilium; * furor, amentatus, ad. [amentum] vi tlači, hastae;

ambitus —amentatus