Топола

5

medju sobom. U to vrijeme padaju i najveća iskušenja onog srpskog naroda, koji je poslije seoba u Austriju zaostao bio u Srbiji.

Cestim seobama srpskoga naroda sasvim su opustjeli bili pojedini krajevi Srbije tako, da je zemlja ostala neobradjena i po vremenu šumom obrasla. Tek po gdje gdje vidjela se po koja kuča kojeg odžakovića. Uslijed toga, što je večina tih krajeva obrasla bila šumom, dobili su ti krajevi ime Šumadija a narod se prozvao Šumadincima.

U prkos turskim zulumima počeše malo po malo te krajeve naseljivati Srbi iz Crne Gore i Hercegovine, sa Kosova i Metohije, tako, da su ti krajevi oživili i narod na njima počeo krčiti šume, graditi kuče i obradjivati zemlju.

I

Gotovo četiri stotine godina stenjao je srpski narod u turskom ropstvu. Bolji se stadoše seliti u susjedne zemlje a jezgra naroda ostade na milost i nemilost svojim krvnim neprijateljima.

Tek na početku devetnaestog vijeka javi se čovjek, koji je gledao, da sa srpskog naroda strese ropske okove i da ga povede do slobode i sretuije budućnosti. Taj čovjek bio je Djordje Petrović-Karadjordje, prvi osloboditelj većeg dijela srpskoga naroda ispod turskog jarma, a što je on započeo, to je nastavio i dovršio njegov unuk kralj Srbije Petar, kojem je pošlo za rukom, uz pomoč i pristanak zapadne Evrope, a uz volju naroda, ujediniti ne samo sve Srbe, nego i Hrvate i Slovence, te stvoriti veliku državu: kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca pa istu predati u amanet svom sinu, današnjem vladaru, kralju Aleksandru I. Karadjordjeviću.

U medjuvremenoj seobi srpskog naroda iz spomenutih krajeva doselio se u prvoj polovini osamnaestog vijeka djed Velikoga Karadjordja Jovan iz Vasoje-