Учитељ

Религијска настава у енглеским школама 169

Što ostaje djeci u duši, zavisi od ličnosti učitelja. Općenito treba „priznati, da đaci u anglishim šholama priučavaju se poštovati crhvu prije kao instituciju cfvilizovanogp svijeta, nego da osećaju njezinu živu potrebu. U kvakerskim školama problemi religijskog duševnog poref«a stoje na prvom mjestu u dječjem životu. Vjera se njima pokazuje kao svagđdanja potreba duše, a ne kao državna ustanova. Isto tako religijska se nastava provađa u drugim privatnim školama raznih sekta. Bablisti, metodisti i slični tako zvani „nonkonformisti“ razlikuju se od anglikanaca u tome, što njihova omladina ne strada od vjerskog indiferentizma, već više od ubjeđenja, što je baš njihova sekta nosioc vječne istine i predstavnik jedne čiste forme krišćanstva. Kod njih se zapaža otsutnost estetskog osećaja. U njihovoj religiji sve je prosto, jasno, napisano crno na bijelom — nema mjesta ni tajni ni zanosi.

Osim ovih u novije se doba istaklo privatnih škola, koje imaju sasma svjetski karakter. On opstaje ponajviše za ljude koji Žele da uzgoje svoju djecu sasma slobodno od svake primjese religijskih osobina. U fim školama djeca čitaju Bibliju (katkad pool Salom; islofjije), по ne uče katekizma, ni povijesti crkve. Nesumnjivo, što se u većini slučajeva oni navikavaju na slobodni odnos prema Bibliji, kao prema jednoj interesaninoj knjizi u povijesti čovječanstva. Blagodareći engleskoj dubokoj kultunosti, Di jedan od najbezbožnijih učitelja nikad ne bi htio da vrijeđa ona religijska uvjeravanja, koja dijete dobiva kod kuće. No ipak djeca su oselljivija prema (оте, kako se nastavnik odnosi k religiji. Može se pouzdano reći, kako se djeca u tim školama navikavaju, da se pažljivo ponašaju prema tuđoj duši i nikada da ne proganjaju ma bilo čiju vjeru. S druge strane, unutarnji putevi Ка Кгšćanstvu za primitak estetskih osjećaja za njih neće biti zatvoreni, kao za pitomce puritanske škole. Najsimpatičnija odlika duševne osobine, koju razvija progresivna škola, jest estetski smisao.

Kako rekoh već, kod svih privatnih škola, religijsko uzgajanje potpuuo je neovisno od državnog upliva. Malo drugačiji položaj imaju škole koje država djelomično ili posvema uzdržava. U njima se vjerska nastava ima da provađa faho, da polazah fog običnog predmeta nije obligafan, isto faho i molifve, od hojih se mogu ро želji roditelja djeca da i oslobađaju, a da пе gube uikhakove Sšholshe privilegije radi foga. Škola ne smije zbog vjeroispovijesti otklanjati upis djece. Nauka vjere i molitve moraju se obavljati