Учитељ

170 Учитељ

ili na početku ili na koncu obuke tadi djece, koja u tom пе učestvuju. Slučajevi, da roditelji otklanjaju svoju omladinu od vjerske nastave i da je ničim mne nadoknađuju, vrlo su rijetki.

Obubu u državhim šŠholama moraju da predaja učitelji i učiteljice, a he sveštenici. Bezuvjetno se traži da predavanje bude oslobođeno od svih vjeroispovjednih osobina. Djecu treba vaspitati tima principima kršćanstva 1 ćudotvornosti, koji sastavljaju opće dostojanstvo svih kršćanskih vjera. Učitelji nemaju prava ni direktno ni indirektno sklanjati djecu da prime ovaj ili onaj oblik kršćanstva. Učijelj za omašku u tom pogledu može biti riješen službe

Učiteljima se savjetuje da udešavaju obuku prema dječjem razumijevanju i da obraćaju pažnju najviše na praktičnn zaključke i ulomke sv. Pisma, koji se čitaju u razredu. U koliko се рошtivno djelovati tumačenje učiteljevo па kršćanski uzgoj djeteta ili će"smetati tome, pietvorivši nauk vjere u mehaničko čitanje ili dosadno moralisanje, dabome, potpunoma ovisi O ličnosti učitelja. 7арабепо је, да зе уеспа učitelja odnosi k tom predmetu OZ-· biljno, (koji uemaju vjere, mogu se ođreći podučavanja): pa obično i djeca vole časove vjeronauke i 10 је jedan popularni predmet u engleskoj školi.

Pošto djecu naučavaju samo tome, što nćOsporno drže та istina svi kršćani, roditelji najraznovrsnijih vjeroispovjesti, šalju djecu da polaze nauk vjere u državnoj školi ne bojeći se, da će ih to svatili u inu vjeru, protivnu onoj, koju pridržavaju. Mimo škole oni mogu u slobodno vrijeme da šalju djecu u nedeljne škole u kod svojih crkava, da uče katekizam i pripravljaju se za konfirmaciie. Tako to obično biva tu seoskim krajevima, a velika većina gradskog proletarijata malo se brine o religijskom odgoju svoje djece, pa je ograničavaju školskom obukom. Obuka ta, kako već rekoh, poipuno je slobodna od upliva ma koje crkve, a ipak upoznaje djecu s naukom Krista i navikava ih da vjeruju u bo žanstvo Spasitelja.