Учитељ

= 3017

тапјет guste. školske mreše, znači teoretski i praktično da škola nije monopol samo nekih društvenih slojeva'i da se u nju ne ulazi po ekonomskim prednostima. Ona je opća ili marodna škola, škola ·cijelog: naroda. Danas је ta istina za nas svakidašnja, prirodna i samo po sebi razumljiva. Ne moramo međutim ići ni tako daleko u prošlost pa da vidimo kako je ta misao bile prije daleki ideal, a i ·davno vrijeme možda i utopija.

Stvaranjem narodne škole uklonjen je princip socijalnog, klasnog i ekonomskog odabiranja; svima je priznato jednako pravo na školu — a u obliku školske obaveze. Zalo je opća narodna škola jedna Za sve narodne slojeve, bez obzira na bilo kakve razlike, n duhu riječi 7. Zewsa, velikog: nemaškog ideologa jedinstvene škole, „jeda narod jedna škola“. Takva škola može u velikoj meri da uklanja, ili bar ublažuje, one napetosti i odbojne sile u narodnom životu koje тагјефпјији narodni organizam a izviru iz razlika socijalnog, ekonomskog i kulturnog života. Na taj način ona sa svoje strane može da posluži razvijanju duha toleracije i kulturno-socijalne solidarnosti.

Da ostvarenje te ideje nameće državi velike materijalne žrtve i kako ona s toga nailazi na velike poteškoće; kako ona, nadalje, u ostvarivanju te svoje zadaće nalazi i na poteškoće koje prelaze opseg njene volje i moći — sve je to dakako i previše poznato. U želji da se pravo na školu i kulturu što elikasnije ostvari, opća školska obaveza postavlja i određene zahtjeve s obzirom na broj godina ili razreda narodne škole, ili barem s obzirom na granicu dobi do koje je školovanje obavezno. U različitim zemljama, prema posebnim kulturnim, ekonomskim, socijalnim i drugim prilikama, to se i različito određuje. Uglavnom možemo reći da postoji jednodušnost u kulturnom svijetu i s obzirom na ovu stranu opće obavezne narod. škole. Kod nas je ona osmogodišnja odn. do navršene 14 godine živola; u Sjed-državama Sjev. Amerike nije jednaka za sve države, u 9 ·država je obavezna do 14 godine, u 32 do 16 godine, u 7 država prelazi ona štoviše i IG godinu. U Engpleskoj varira granica izmedju 14—16 godina; u Njemačkoj, Čehoslovačkoj i Belgiji ona je osmogodišnja kao i naša; u Francuskoj je sedmogodišnja. U Danskoj i Svedskoj sedmogodišnja a u Norveškoj i Holandiji šestogodišnja. U /fa/iji je po Gentile-Lombardo-Rađiceovoj školskoj reformi od 1923 osmogodišnja, u 509. Киза рогаф! озођић prilika, a poslije mnogih pokušaja i djelomičnih neuspjeha, dekretom iz 1995 godine, ·četverogodižnja (od 8 do 12 godine života) kao prva etapa za bu·'duće višegodišnje obavezno školovanje.

To je dakle stvarnost, ili tačnije po Нт principima i zahtje'vima treba da se izgrađuje stvarnost opće obavezne narodne škole, koja izvire iz prava djeteta i omladine na kulturu i školu. To pravo ·'dobilo je i svoju međanmarodnu sankciju u „Dehlaraciji o dečjim pravima“ koju je dao najprije savjet „Internacionalne dječje pomoći“ a 1925 ona je prihvaćena i u petoj plenarnoj skupštini Društva Naroda.

Od Druga je temeljna tačka jedinstvene škole, a što je u organskoj

vezi sa ovi dosada rečenim, određivanje daha i zadaće narodne škole. Njena je zadaća u prvom ređu /Zw/fwrna u pravcu buđenja