Учитељ

EG zzoe arena —= = = 0 559”

da nastavom i vaspitanjem (citiram ovdie doslovni tekst) u duhu drž.. i narodnog jedinstva i vjerske trpeljivosti, spremaju učenike za moralne, odane, i aktivne članove državne, narodne i društvene zajednice; da šire prosvjetu u narodu neposredno i posredno saradniom sa kulturnim ustanovama za narodno prosvjiećivanie«. Nema sumnje da” su poteškoće u tom pogledu vrlo velike i gotovo nepregledne što sve, međutim, ne smije imati tu posliedicu da se odreknemo rada u tom pravcu.

Treća tačka ili program jedinstvene škole |e odnos škole prema vierskom odgoju i vjerskoj nastavi. Po zahtievima jedinstvene škole viera odn. konfesija ne smije biti ni ideološki ni organizacioni princip škole. Konfesionalne škole, konfesionalni odgoj, kaže se, raziedinijuie narod, unosi u njega nesretnu borbu i konfesionalne napetosti. Na tom pitaniu mi se nećemo zadržati. Moramo jedino dozvati u svijest Ono što je već svakom inače poznato. Mi smo u tom sretnom položaju da ie tai problem u nas riješen u najkonzekventniiem skladu sa duhom jedinstvene škole. Naše javno školstvo nije konfesionalno; škole su simultane ti. članovi različitih vieroispovijesti pohađaju istu školu. Naše školstvo nije opet mi akonfesionalno kao na pr. ono u Francuskoj ili u Sjedinjenim državama Sjeverne Amerike, budući da se svakome daje mogućnost za vjerski odgoi i obuku unutar same škole.

Privatne konfesionalne škole, kod nas malobrojne a u Francuskoi na pr. u velikom broju, izvršavaju svoju posebnu zadaću u punom. skladu i poklapaju sa javnim školama. Naša školska molitva ie možda. najliepši primier vjerske trpeljivosti i iedinstva koji u školi vladaju. Ne smijemo dakako potcienjivati one sile koje veliku važnost polažu na vjerski odgoj i koji sa tog svojeg stajališta nastoje da u svakoj prilici prošire i učvrste svoj ut|ecai na cjelokupni odgoi mladeži.

Kada smo se tako ukratko osvrnuli na zahtjev jedinstvene škole s obzirom na vjerski odgoi i nastavu, potrebno ie da se pozabavimo iednom njenom vrlo značainom stranom, koja ie danas možda aktuelni{a više nego ikada, ne samo kod nas nego i u stranom svijetu.

Jačanje državne i narodne svijesti, svijesti o narodnoj državi, koja je naročito ojačala poslije Velikog rata, imalo je tu posljedicu' da se u jačoj mieri i u većem opsegu definira nacionalni, upravo nacionalno-politički karakter i zadaća škole — «kako narodne tako i srednje škole.

Škola ima da odgaja, među ostalim, za narodnu zajednicu, pa štoviše i za nacionalni ideal. To ona čini na taj način što se udubljuje u narodnu dušu, u narodno kulturno dobro koje uzvisu|e do narodnog obrazovnog dobra. Dovolino je da s tim u vezi upozorimo kako naša škola posvećuje najveću pažnju t. zv. grupi nacionalnih predmeta (narodni jezik, narodna povijest, zemliopis, narodna. poezija, folklor itd. i u Nemačkoj ie sve to obuhvaćeno imenom Deutfschkunde), pa da vVidimo kako se tu ne radi o nekoi više perifernoi zadaći nienoj Već O bitnoi zadaći škole, pa štoviše o duhu škole. Kako narodna škola ostvaruje tai nacionalni zadatak već je spomenuto, dovolino ie da potsietimo sada na to kako S 1 Zakona o srednjim školama u svom složenom određenju zadaće srednje škole govori, među ostalim, o tome kako ona ima da dade »više opće i nacionalno obrazovanje«. Sve \e'