Учитељ

za nastavljanje školovanja. On je most ali i brana koja zaustavlja; u svakom slučaju njemu ne pripada uloga da bude selekcioni princip u svrhu finijeg diferencirania, nego je ona opća mjera koja »propušta« sposobne a »zaustavlja« manje sposobne. Ustanova prijemnog ispita nastala je iz opravdanih potreba i razloga. Možda bi se jedino njen oblik i metodika trebali dotierati u tom pravcu da ona u punijoj mjeri posluži svojoi zadaći.

Oni koji su prijemnim ispitom zaustavlieni, dakle oni t. ZvV. manje sposobni, upućeni su na građansku školu. Ta činienica kod nekih izaziva dojam kao da je ona zato zaista škola za manje sposobne i darovite. Nije dosta da je ona po nuždi prilika pretežno škola siromašnijih slojeva (Armenschule), nego iz ovih perspektiva izlazi ona ioš i kao škola manje sposobnih (Schule fiir Dumme). To je mišlienie u osnovi krivo i neopravdano.

Ne ulazimo potanie u pitanie diferencirania nižeg stupnja srednje škole koje se dakako mora razmatrati i iz celine t. zv. općeobrazovnog srednjoškolskog obrazovanja. Potrebno je međutim naglasiti 'kako se tek potkrai završetka školovania na nižem stupnju, dakle negdie oko 14—15 godine, ijavliajiu u određenijem i specialnijem obliku sposohnosti, darovitosti, interesi i sklonosti, ma da ioš uvijek u iednom relativno labilnom obliku.

Po načelima jedinstvene škole ispravnije diferenciranie moglo bi započeti tek sada u iednom većem opsegu. I to na jednoi strani u pravcu gusto razgranjenog stručnog školstva, a na drugoi strani u pravcu diferencirania višeg stupnia općeobrazovne srednie škole. Potkraj školovanja na nižem stupniu, koji ie iz mnogih razloga diferenciran, škola sa svojom metodom ima dovoljno načina da ocijeni mogućnosti, smjer i potrebu budućee školovanja svojih učenika. Ne mislimo ovdje zalaziti u pojedinosti. Podvlačimo samo ioš jedanput po'trebu najozbilinijeg proučavanja stručnog školstva, brigu da se Ono što više i korisnije razvije u pravcu potreba i mogućnosti narodnog života.

Budući da samo ijedan relativno tanki sloi narodne zajednice prolazi cijelu općeobrazovnu srednju školu, a ioš manie dolazi na univerzitet i visoku školu, stručna škola jesf i treba da bude škola onih širokih slojeva čiji pozivi ili zvanja traže već sredniu kvalifikaciju kako mi to kažemo. Dakako da bi i ovima trebalo u duhu jedinstvene škole dati punu mogućnost da postignu višu kvalifikaciju svoie struke omogućavanjem prelaza na visoke škole dotične struke. Kao što se na pr. danas iz učiteliske škole može na univerzitet ti. na filozofijski fakultet, sa trgovačke škole na visoku komercijalnu školu, tako bi trebalo poraditi na tome da srednji tehničari mogu na tehniku, apsolventi srednjih polioprivrednih škola na agronomiju itd. U tom slučaju stručno školstvo bilo bi harmoničnije i sretnije ukopčano u školsku organizaciju, a na tai bi način bilo zadovoljeno i pravo sposobnih na napredovanje ti. na školu koja im to omogućava.

Kao i ovdje tako i u područiu nižeg stupnia srednje škole postoji veliki niz pitania koja čekaju svoje ispravnijč riešenje kako u duhu teorije tako i po zahtievima široke prakse. Zasada su zidovi između različitih školskih tipova previsoki pa nema prema tome veza i lakih prelaza, a otud neograničenost i ukočenost školske organizacije.