Учитељ

365

miranje Više narodne škole, da uparvileij škole ima nastojali da se jedanput mjesečno obavi pismeni zadatak u vidu pisma, da se u fančine ispuni imperalivna primjedba, ,,da nijedno dobiveno pismo ne oslane bez odgovora“. izlazi kao logična posljedica, da će osnovac na selu svršefkom IV razreda 20 pisama poslati, a u najboljem slučaju isto toliko dobili. Radi ovako skučene korespodencije trebala bi svaka pošiljka pisama biti panorama duhovnoga i malerijalnoga živofa jednoga sela. Tako bi osnovac prije izlaska iz škole imao lijep album u riječi i slici o selima rašfrkanim diljem domovine, a uz uvjerenje o ljepoti svoje domovine bi zaplamsao u njemu i prvi plamičak rodoljublja. Da bi od dopisivanja bilo stvarne koristi, cijeli rad bi se morao odvijali orno i planski. Evo kraflkoga plana za djecu Dunavske banovine. Dvije pošiljke pisama ofpreme u sela svoje banovine, po dvije u Moravsku, Drinsku, Vardarsku, Zefsku, Savsku, Dravsku i Vrbasku banovinu. U Primorsku banovinu, koja je najkonhrashnija našoj Dunavskoj, frebalo bi da olpreme fri pošiljke, a u područje Uprave Grada Beograda jednu pošiljku.

Svaka serija pisama freba da ima priloženu skicu po kojoj će primaoci moći na geografskoj karti odrediti mjesto sela iz kojega su dobili pisma, a na karti nije naznačeno. Skicu našega sela, kojega nema na karti, moji učenici izrade u vidu proslog krokija.

iz skice se vidi, da naše selo leži u Fruškoj Gori i fo 8 km sjeverno od Šida i 4 km južno od Dunava. Osim informalivne, imaće primaoci i prakličnu korist, jer će za određivanje mjesta našega sela na karti morati upohebiti razmjer i računali. U seriji pisama, koja su priložena uz skicu, freba da je opisano:

1) Crkva u selu. Naše selo je katoličko. Da upoznaju drugove s katoličkom crkvom, jedno će dijele nacrfafi i opisali crkvu i svećenika, a posebno orgulje. Za uzvra} će fražifi crtež i opis pravoslavne crkve, odnosno manasfira, a ako upućuju pisma u muslimansko selo, onda crtež ı opis džamije. Analizirajmo drugi uzvraf! Josip dobije pismo od Alije o džamiji. Na minarelu ili pred džamijom je hodža u fesu s furbanom. Koliku uzgojnu vrijednost ima ovakvo pismo, neka posvjedoči rezoniranje mojega Josipa iz prošle godine. Kraj njihove kuće su prošli muslimani iz Brčkoga, goneći goveda u Bačku. Njegov djed mu reče, da su fo Turci. Badava je Josip dokazivao drukčije, djed je ostao fivrdokoran. „Tvoj gospodin je još mlad, a ja sam pola svijeta obišao." Kad je Josip pročitao Alijino pismo, iznio mi je debalu s djedom. Sada se između nas dvojice poveo razgovor. Da li je kapelan Bukovački mogao sam kazali sultanu što je poručio Nikola Zrinjski? (nije). Zašto? Sulfan nije znao govoriti našim jezikom, a kapetan Bukovački nije znao Turski. Koje je vjere bio sultan? (muslimanske) A narodnosti? (furske). Koje je vjere voj prijafelj Alija? (muslimanske). Da li si sve razumio šlo li piše? Da Alijino pismo pošalješ jednome đaku u Tursku, bili ga on ra-