Филателиста

'

МР АПА ОНИ а

—___КАвТОРЦАТЕШЈА

Filatelija ima svoja razna područja i гаzne vidove sakupljanaja i ne ograničava se samo i isključivo na marke: ona obuhvata i druge pošlanske vrednosnice, a i druge predmete, koji su postali objekat filatelističkog kolekcionarstva, ali uvek skoro u vezi

_ Sa markama. Između tih drugih područja је

1 kartolilatelija.

Sama reč kartolilatelija vezuje ројат Нlatelije sa pojmom - dopisnice, odnosno razglednice — ilustrovane karte. I ovo područje ima svojih lepota, zanimljivosti, a vidan je i poučan karakler, naročito u vezi sa geogralijom, zatim sa svim onim sa čime je razglednica ilustrovana. I ako je kartolilatelija jedno od užih područja, bar kod nas, nije na odmet upoznati čitaoce, u najglavnijim crtama, i sa fim poljem filatelističkog rada. Ja ću na sopstvenom primeru pokazali lormiranje jednog kartolilateliste, ili kartolila, kako se lo danas skraćeno kaže.

Pre četrdeset godina — tada sam već bio zagrejani filatelista — 3dobio sam na poklon čudnovatu, ali vrlo lepu kolekciju razglednica, oko 300 komada. To su bile razglednice iz celoga svela, svaka stigla poštom iz svog zavičaja, sa poništenom markom na ilustro~

= 5 • ZE , а ј о || = ” vm VMNaO7,

vanoj sirani. Bio sam oduševljen lepotom i.

originalnošću ic zbirke. Preda mnom se, kao na bioskopskom plalnu, prikazivali tropski predeli, slike neobičnih ljudi i nošnji, neobiČne živolinje, gradovi, likovi raznih ljudi, kolorisane karte sa oegzotičnim markama. Na

kartama sam našao i adrese izvedenih klubova; upisao sam se u te klubeve 1 од lada sam postao oduševljen kartofilatelista.

Danas sve češće srećemo na siranicama lilatelističkih časopisa oglase: »Echange cartes IT. C. V. (timbrćes cote vue), što bi značilo: menjam dopisnice sa markom ma ilustrovanoj strani.

Oko ,1930 g. pojavio se nov lermin »car'fe-maximuumc, naziv prilično „neodređen, premda za izvesnu vrsiu karala sasvim dobar. Carte-maximum, pre svega, je carte T.

'C. V. — Na toj vrsti karata, odnosno тагglednica, slika na marci mora biti do mak~- _

simuma identična sa slikom na razglednici, — dakle. slike moraju biti polpuno. iste. Kad је ta sličnost slika potpuna, a to je slučaj, kada je crtež marke i razglednice sa 1512 slike, tada imamo sloprocenini carte-maximum. Postoji i L zv. »dvestaprocenini« cartemaximum, a јако se nazivaju kolorisane stoprocenine carte-maximum. Znači, slika na razglednici mora biti u boji, odnosno u više boja. Ove cartes-maximum su dosta roike. Mi, u Jugoslaviji, imamo svega iri dvestaртосетпе cartes-maximum. a lo su: KMosovka devojka 1. izdanja, kralj Petar M u malom formatu i Njegoš. |

Stoproceninih ima više, divnih, Као 510 su: Rroz Rilbaniju (izdanja 1921): Aleksandar u admiralskoj unilormi (izdanje od 9. X. 1934); vrednost od 5. dinara iz serije »voeslački šampionat«; Nikole Tesla: vrednost od 1.50 din. iz serije zvane »velika deca«; zatim »dolazak Hrvata« (u izdanju P. T. T. Zagreb; maršal Tito (izdanje 1945): Svetozar 'Marković; pobednik (iz izdanja za Slovenski kongres); liskulturni slet; Vuk Karadžić: L. Košir; 80-godišnjica Jugoslovenske akademije avionsko izdanje sa slikama Ohrida, Sarajeva, Ljubljane, Raba i Dubrovnika, kao i sve čeliri ženske nošnje izdanja »Zelib«.

Kada crteži maraka i karata zadovoljavaju do 50% identičnosti, smatraju se cartes T. C. V., a preko 50% već su cartesmaximum. Doduse, merila su relativna, za vise od ličnog shvatanja, tumačenja i ukusa.

U poslednje vreme, usled povećane potražnje, slvaraju se drugorazredne cartesmaximum. Prave, prvorazredne su one, kod kojih je idenltičnost slika slučajna, nenamceštena. Zna se koja je prva poštanska marka, ali prva kari-maksimum verovalno nikada neće biti utvrdena. Pisac ovog članka je stvorio Svoj prvi »maksimum« oko 20 godina pre pojave loga termina, još 1913. godine, iz ruske: Jubilarne sorije.

192