Филателиста

Na oshovu gore pomenute naredbe Кејаkomandature imaju pravo kupiti u kompletnim serijama i to: filatelisti i službenici po 10, a ostali činovnici i namještenici po 5, а рлуајпа lica po 2 serije. Za sve službenike u mjestu pojedina nadleštva će podnijeti cetinjskoj pošti spiskove koje, će odnosni službenici prethodno svojeručno potpisati, a zatim ih šef madleštva ovjeTiti.' Da bi se omogućilo da što veći broj kupaca dođe do ovih maraka prodaja istih je ograničena, tako da u ime kućne zajednice marke može kupiti ma poštanskim 'Šalterima samo jedam njem član, dok članovi porodica službenika Кој; će dobiti po spiskovima na to nemaju pravo“.

Na mavkama pod 3. štampan je natpis: „Fluchtlingshilfe Montenegro”, a na markama pod 4. „Crveni Krst Montenegro“, što u objavi nije označeno ~

Po jednoj mojoj pribilješci iz dana štampanja prednjih maraka, koju sam sačuvao,

nalazim ida Je preštampana ! puštena U Fčdovni saobraćaj sledeća količina maraka: Pod. i) komp:ietnih serija (9 vrsta)

komada 11.000 Pod 2) kompletnih serija (franko (5 vrsta) komada „5.000

nekompletnih franko (4 vrste) komada 11.000 (bez one od 5 lira). kompletnih serija avionskih (5 vrsta) komada 1.000 nekompletnih serija avionskih (4 vrste) komada 8.000 (bez one od 10 lira). Pod 3) kompletnih serija (9 vrsta) komada Pod 4) kompletnih serija (7 vrsta) nemam pribelježeno, ali se sjećam da je njih preštampano najviše i to 25.000 Prednje dostavljam za javnost kako bi se i ovim markama dalo mjesto u narednom broju kataloga poštanskih maraka koji izdaje Jugofilatelija.

15.000

Iz Redakcionog odbora

Uredništvo je ovaj članak druga Marka Cvjetkovića, pod naslovom „Istina o crnogorskim markama pod njemačkom okupa– cijom“ uputilo najboljem jugoslovenskom роглауаоси тагака za vreme okupacije, drugu Draganu Novaku, od koga je dobilo referat, koji se u produženju donosi. Redakcioni odbor se slaže sa drugom Novakom u konstataciji: da su ova izdanja maraka za Crnu Goru pod nemačkom okupa–

Dragan Novak Napomene na

Pisac članka iznio je neke podatke, koji nisu bili poznati ni meni ni mnogim drugima izvan Cetinja. Ja sam pokušavao, da, radi obrade okupatorskih izdanja maraka 1941—1945 za Priručnik maraka jogoslovenskih zemalja, dođem do podataka iz arhive poštanske direkcije u Cetinju, ali mi nije uspjelo. Zato sam se poslužio podacima iz italijanske i njemačke stručne štampe, iako ti podaci nisu obuhvatili sve pojedinosti. Zahvaljujući piscu sada znamo da su izdavači maraka za okupiranu Crnu Goru objavljivali njihovo puštanje u promet u „Crnogorskom Vjesniku“ preko direkcije pošta, a na temelju naredaba „samostalne „Feldkomandature za Crnu Goru” i „Crnogorske narodne uprave, resora 23 pošte, saobraćaj i javne radove“. Znamo datume puštanja u promet, a kod izdanji3y

cijom špekulativna izdanja, a što se vidi ne samo iz Novakovog referata i ramijih njegovih napisa o tim izdamjima, već se može zakijjučiti i iz načina wistribucije tih izdanja navedenih u prednjem članku druga Cvjetkovića. Slažući se s Novakovim mišljenjem, izmenjen je i naslov članka u „Izdanje poštamskih maraka za Crnu Goru pod nemačkom okupacijom“.

gornji članak

pod 4 (Crveni Krst) „Montenegro” i način prodaje mublici. Pisac nije objavio službene podatke o visini naklada, no podaci iz njegovih zabilježaka ne razlikuju se mnogo od podataka iz kataloga Sassone i Landmans, kojima sam se ja poslužio. No pri tome ostala je jedna vrlo važna stvar neobjašnjena: Koliko je serija ili komada podijeljeno preko pošte publici na spiskove ili bez njih, a koliko su primili njemački cficiri kao inicijatori. Jasno je da u to pitanje nije zalazila iz razumljivih razloga ni italijanska ni mjemačka stručna štampa Ali, mi nemamo razloga da o tome ćutimo. Šteta je što pisac nije bio opširniji u iznošenju podataka, koji su za istorijat tih maraka od važnosti. Trebalo je opisati u prvom redu poštanske prilike u okupira-