Филателиста

| И ИЕ LOM ки ту" Пи пат у == _ ~ _--- =

objašnjenja. To bi doduše povećalo iroško- ~

ve edicije, ali bi koristilo daleko više.

9. Knjiga sadrži samo ona dokumenta, koja je M. Mićić pronašao u državnom arhivu u Bemu (Košireva molba s prilozima). Držim da je svakako bilo potrebno iz razloga, spomenutih pod 1 tačkom, da se u knjizi objave i oni dokumenti, koji su ranije objavljeni u drugim publikacijama. Tu u prvom redu mislim na Kkmjigu ,,100 Jahre Oesterreichische Briefmarken“ u izdanju Glavne direkcije PTT u Beču, a koja mavodi i gdje se malaze ti dokumenti. Nadalje spominjem dokumentaciju Еегде Kobala iz Ljubljane i Nikole Rukavine iz Zagreba. Za svakoga, tko želi na čistac izvesti pitanje očinstva i poroda poštanske marke, bio bi znatno olakšan rad, kad bi sva poznata dokumentacija bila na okupu i kritički proanalizirana. Redaktor je bez mnogo muke mogao doći do svih tih dokumenata, jer se vidi iz knjige, da su mu poznata vrela, a sama knjiga je čekala na publikaciju od 1950 god.

3. Redaktor je pokušao, da na temelju dokumenafa izvrši snmalizu Koširove uloge, ali nije svoj zadatak izvršio i zapravo nije donio nikakav svoj zaključak. To je on prepustio drugim istraživačima i pružio im bernsku dokumentaciju kao neku osnovicu za produženje istraživanja. Prema mom mišljenju trebalo je kritičnije razraditi sav poznati materijal i podatke i utvrditi, koje se činjenice mogu uzeti kao dokazane, a koje zahtijevaju daljnje istraživanje. A na temelju svega toga fiksirati ulogu našeg zemljaka u izumu poštanske marke i time opravdati izdanje maraka iz 1948 god.

4. U knjizi nema tačnih biografskih podataka. Izgleda mi, kao da je redaktor pretpostavljao u publikaciji, koja je u prvom redu namijenjena inozemstvu, da Košira i njegov Život poznaju u inozemstvu bolje od nas samih. Nema čak ni slike, iako mi je poznato, da je sačuvana u Џаgrebu njegova fotografija. Biografski podaci nisu doduše važni za pitanje prioriteta u izumu marke, ali su važni zato, da inozemstvo pravilno shvati, zašto se upravo mi borimo za Košira. Neupućeni ljudi držat će prema objavljenim dokumentima Козсћјега za Nijemca iz Austrije, a ne za

lovenca.

5. Vrlo težak defekt knjige su vrlo brojne, a često i smiješne pogreške u tekstu, naročito u mjemačkom dijelu. Čitajući tekst ima čovjek osjećaj da nije uopće vršena korektura. Ako slagač ne vlada njemačkim jezikom, tu su redaktor ili jezični korektor. Jedan od njih mora znati jezike knjige. Na jednoj strani naprimjer stoji: „Nova knjiga Svjetske istorije pošta od Amouda Freiherra“, a iz njemačkog čitata iz te knjige na drugoj strani vidi se, da se autor ispravno zove Amond Freiher von Scehweiger — Lerchenfeld. Zar je u

ediciji naučnog korektora potrebna takva blamaža, da ne znamo, da Freiherr nije prezime već oznaka ranga u plemićkoj skali? Ili, što će reći čitalac, koji vlada njemačkim jezikom, kad bude čitao ovakvu fonetsku „buketu cvjeća: „Regirung, complizirt, Milaud, bekant, Erwiderung“, da pustimo po strani nerazlikovanje „K. u. Тани од, К. K.“? Taj se nemar ne može opravdati ničim, a prikazuje nas u očima stranaca kao nepismenjake.

6. Reprodukcije fotografskih snimaka zadovoljavaju uglavnom: (neke su nečitljive). No da je Glavna direkcija pitala filateliste za mišljenje, oni bi ju upoznali, da slike na strani 41 i tumač na strani 40 nikako ne odgovaraju. Slike Koširevih predložaka za prve poštanske marke trebalo je donijeti posebno шуесапе, da se dobije jedan pojam o njihovom izgledu i tekstu na njima. Pokušao sam problem riješiti povećalom, ali bez rezultata. Tumač je toliko lapidaran, da zapravo ništa ne objašnjava, Ne znamo, da li su fo oni isti predlošci, koje je Košir priložio molbi iz 1936. god. i u kakvoj su tehnici izrađeni (Knjigotisak, kamenotisak ili ručni rad). Ili

"је Košir za molbu Svjetskom. poštanskom

kongresu 1874 god. načinio ad hoc faksimile i ove nalijepio na isto tako načinjena pisma. To interesira doduše u prvom redu samo filateliste, ali igra i dosta važnu ulogu u pitanju prioriteta na izum marke. Redaktoru morao je biti poznat historijat raznih pokušaja prije izdanja prve mare (Vel. Britanija 1840), da se naplata poštarine u gotovu zamijeni praktičnijim sredstvom. Osim toga uloga filatelista u riješenju spora o prioritetu Košira i sir Rowlan= da Hilla nije za odbaciti i na njihovu: suradnju trebamo računati.

Da su upućeni filatelisti bili konzultiirani prije davanja knjige u štampu, svakako bi njezin sadržaj bio seriozniji i mi bi istupili pred inozemstvo sa „dokumentarnim prilogom“ koji bi poštanskim historigrafima i filatelistima u inozemstvu imponirao i dao povoda, da se pitanje prioriteta između Košira i Hilla ponovno raspravi stručno na temelju dokumenata i podataka, koje bi sadržavao takav prilog. Šteta, što je dobra ideja izvedena tako manjkavo i aljkavo!

TI JUGOSLOVENSKA IZLOŽBA MARAKA („JUFIZ”) u LJUBLJANI

od 29/VII—8,VIII-1954 god

BIĆE SMOTRA SMAGE 1 KVALITETA JUGOSLOVENSKE PILATELIJE

POSETITE „JUFIZ”!