Филателиста

Priredio za štampu: Stručna recenzija:

Miodrag R. Vuković, grupa saradnika iz Zagreba,

Beograd. Novog Sada i Beograda.

TUGOSLOVENSKE ZEMLJE U SASTAVU AUSTROUGARSKE MONARHIJE

Revolucija iz 1848. imala je velikog uticaja na sve jugoslovenske zemlje pod Habzburškom carevinom. U slovenačkim рокгаџпата јамlja se težnja za jedinstvom i posebnim saborom, u Hrvatskoi iačaju zahtevi za priznavanje niza samostalnih institucija, a kada je 25. marta Velika skupština Narodne stranke imenovala graničarskog pukovnika Josipa Jelačića za hrvatskog bana, podneta je caru lista »Zahtevaпја патода«, Којот je traženo ujedinjenje hrvatskih zemalja: Hrvatske, Slavonije, Vojne Krajine, Dalmacije i Rijeke (1861. ovom zahtevu dodata su Kvarnerska ostrva i tri istarska sreza). Novi sabor ukinuo je realnu uniju sa Mađarskom iz 1790., a 19. aprila prekinute su sve službene veze sa mađarskom vladom. Već 31. avgusta Jelačić vojskom zaposeda Rijeku, a 11. septembra prelazi Dravu i prikliučuje Međimurje Hrvatskoj.

Slom revolucije niie doneo jugoslovenskim narodima ostvarenje težnji. Slovenija je ostala podeljena, Hrvatskoj je priključena samo Slavonija, a Carskim patentom iz 1860. ukinuta ie Srpska Vojvodina od koje jie deo Srema prikliučen Hrvatskoj a ostatak Mađarskoj.

Padom apsolutizma 1859. i obnovom ustavnos Života, ponovo se pokreću pitanja iz 1848., sada sa nešto proširenim i definisanijim zahtevima, no bez većeg efekta. U strahu od poraza u ratu sa Pruskom i Ttalijom, car se odlučuje na nove pregovore sa Mađarima, posle čega dolazi do sklapanja Austro-ugarske nagodbe 1867. godine, koiom je Habzburška carevina podeliena na dva dela, linijom reke Lajte (Cis i Translajtaniia). Time su jugoslovenski narodi podeljeni između Austrije i Mađarske, s tim što su Mađarskoj ostavliene odrešene ruke za sporazum sa Hrvatskom.

Mađarsko-hrvatska nagodba postignuta je septembra 1868. pod nesređenim i nepovoljnim političkim okolnostima, za vreme namesnika Levina Rauha koji ie favorizovao mađaronsku Unionističku stranku. Nagodba je stvarno poništila odvajanje Hrvatske od Ugarske, proglašeno 1848., ali je Hrvatskoj ipak donela određenu autonomiju: poseban sabor koji je slao 40 poslanika za zajednički Ugarski sabor, posebne unutrašnjie poslove, pravosuđe, prosvetu, crkvu i hrvatski jezik kao službeni jezik u Hrvatskoj. S druge strane, niie priznato teritorijalno jedinstvo sa Dalmaciiom i Istrom, koje su pripale Austriji, Međimurjem, koje su uzeli Mađari i Rijekom, koiu ie car posebno dodelio Mađarskoj (tzv. »Riječka krpica«).

Pretvaranje Habzburške carevine u dvojnu monarhiju odrazilo зе 1 na poštansku službu, koiom sada rukovode dve poštanske uprave, od kojih svaka izdaje posebne vrednosnice za svoje područje, sa svim njegovim administrativnim celinama.

Mađarska poštanmska uprava emitovala је tri vrste celina za unutrašnji saobraćaj, i to iednu samo sa mađarskim tekstom za područje Mađarske sa Vojvodinom, jednu sa dvojezičnim mađarskohrvatskim ili čisto hrvatskim tekstom za područje Hrvatske sa Slavonijom, i jednu (samo pojedine celine) sa dvojezičnim mađarsko-italijanskim tekstom za područje oerada Rijeka. Celine za međunarodni saobraćaj emitovane su iskliučivo na mađarskom.

16