Филателиста

UPOTREBA I ČUVANJE POŠTANSKIH ŽIGOVA U SRBIJI Vojin Višacki

Ustanovljenjem poštanskog zavedenija 15. X 1843. god. u tački 7. nalazimo sledeće: „K otpravljanju točnom dužnosti nužno će biti glavne meke potrebe poštanske, koje svaka pošta imati mora, kao što su pečati, terazije za merenje pisama, kantari za merenje amaneta, sanduk za kasu, žigovi za označenje mesta poštanski, za označenje naplaćeni i nenaplaćeni pisama nabaviti”...(1)

Prve propise o upotrebi i nabavci poštanskih žigova i ostalog pribora za žigosanje pošiljaka nalazimo po „Ustrojenju poštanskog zavedenija”. Tek 15. XI 1843. godine, Upraviteljstvo poštansko moli Popečiteljstvo unutrašnjih dela, s obzirom na to da će novo poštansko zavedenije stupiti u život, da se što pre za poštansku manipulaciju nabave 72 žiga. Predviđeno je u početku da 24 poštanske „štacije” dobiju svaka po tri žiga: žig mesta, naplaćeno i preporučeno. Također je predviđeno da svaka štacija dobije i boju za žigosanje pisma. Ovi žigovi po mišljenju Upraviteljstva mogu se nabaviti u Novom Sadu, a koštaće 144 forinte srebra; mašinice za boju mogu se kupiti u Zemunu za 30 krajcara. (2)

Ovim ustrojenjem već se poklanja pažnja upotrebi poštanskih žigova i boje. Nabavka jednoobraznih žigova zahteva i njihovu pravimu upotrebu, pa je ova poštanska manipulativna radnja formulisana u 6. tački „Nastavlenija poštanskog”.

Ukoliko bi poštanske mošiljke stizale bez oznaka žigova štacija, postekspeditori su izveštavali Upraviteljstvo poštansko o ovim propustima. Tako Pavle Nikolajević, privremeni postmajstor pošte beogradske, krajem 1844. godine izveštava Upraviteljstvo poštansko da post-ekspedicija čačanska mije stavila otisak žiga štacije na sedam raznih pisama, a takođe i post-ekspedicija loznička otpravila je dva pisma bez žiga. Ovakvi propusti često su se dešavali. (3)

Pošto su ove žalbe i primedbe učestale, Upraviteljstvo poštansko šalje opomene svima poštama i post-ekspedicijama s napomenom da se zvanična i privatna pisma ne žigošu i da će svako ono pismo, privatno ili zvanično, koje ne bude uredno ekspedovano eštafetalno povratiti istoj pošti a njen post-ekspeditor biće dužan da plati taksu za povraćaj pošiljke po 32. tački uredbe. (4)

Cirkularnim aktom od 21. III 1846. godine Upraviteljstvo poštansko upozoTava pošte i post-ekspedicije da stavljaju žig mesta na poštanske pošiljke. Uprkos tome post-ekspeditor zaječarski uz izveštaj od 11. IV 1846. godine šalje pismo Upraviteljstvu koje je došlo bez žiga iz Šapca. Odmah se zahtevalo objašnjenje od post-ekspeditora zbog čega nije stavio žig mesta po propisu na pismo koje je ekspedovao za Zaječar. (5)

Pored obaveznog stavljanja na pisma žiga mesta, zahtevalo se Još da taj žig bude Jasan, da ne bude zamazan bojom. Ovo je zahtevalo redovno čišćenje žiga, Jer u protivnom poštanske pošiljke mogu biti spolja zamazane a sadržaj pošiljke озгесеп. Тако se zamera pošti šabačkoj da ne čisti žig da bi se mesto poštansko Šabac moglo jasno pročitati. Interesantan je odgovor privremenog post-ekspeditora Save Rankovića. od 3. III 1846. godine, da on često čisti žig, ali pošto je izrezam. plitko, po Žigosanju više pisama brzo se zapuši pa ga zato treba često čistiti. On smatra da ga zato treba dati nekom kujundžiji da mu slova malo dublje izreže, Inače neće se moći jasno da označava naziv mesta. (6)

. „Uvođenjem maraka u poštanski saobraćaj u Srbiji su doneti i propisi O njihovom pravilnom poništavanju. Sada se poklanja pažnja ne samo da žig bude Jašan i čist već i pravilnom poništavanju maraka. Zapazilo se da mnpge pošte

13