Филателиста

Helersko izdanje bosanskih maraka s početka xx veka 7

о

Na ovom mestu ćemo nastavak tretmana papira na helerskom izdanju morati, radi logičnosti odnosno razvoja teme da dovedemo u vezu sa izborom boja za pojedine vrednosti jer se na tom pitanju uočavaju slabosti u pripremi izdanja.

Naime, ubrzo po pojavi većine vrednosti uočena je sličnost boja – nijansi izmedju nekih vrednosti kao recimo izmedju 10 i 20 helera, 6 i 30 helera ı 3 i 40 helera, oko čega su verovatno počele reakcije pošta. S druge strane, tiraž prve naknade štampan na papiru prethodnog izdanja brzo se trošio, a tog papira nije više preostalo. U takvoj situaciji, što po nama opet predstavlja propust nastavljeno je štampanje svih vrednosti, ali sada na papiru koji nazivamo “običan papir” (satinirani). Na njemu su štampane sve vrednosti verovatno počev od oktobranovembra 1900. godine. Ovaj papir je inače na tom prvom helerskom izdanju najrasprostranjeniji i jedino na njemu postoje sve helerske vrednosti.

Sledeće 1901. godine odlučeno Je da se ispravi krupan propust u izboru boja, štampanjem novih vrednosti od 20, 30 i 40 helera istih boja, ali sa crnim oznakama vrednosti, kojima bi se zamenile prvobitne marke tih vrednosti. O tome Je sačuvan oglas Direkcije pošta u Sarajevu od 2.11.1901. godine kojim se obaveštavaju sve pošte u BiH o izdanju maraka sa crnim brojkama od 20, 30, 35 i 40 helera. Oglasom se upućuju da samo marku od 35 helera koja je izdata kao nadopuna frankature (odgovara tarifi za preporučeno pismo u unutrašnjem saobraćaju – 10 helera za pismo + 25 helera za preporuku), mogu prodavati odmah, a vrednosti od 20, 30 i 40 helera po utrošku ranije izdatih maraka. Dakle, prethodno izdate marke od 20, 30 i 40 helera nisu povučene iz tečaja, već su prodavane do utroška. Takodje, instrukcija Direkcije pošta nije baš poštovana, tako da u celom narednom periodu do novembra 1906. godine susrećemo “stare” ı “nove” helerske marke tih vrednosti. Sigurno da to predstavlja kuriozitet u širim filatelističkim okvirima da se istovremeno paralelno koriste dve franko marke iste vrednosti i praktično istog izdanja.

Kada su već u pitanju boje na markama prvog helerskog izdanja, treba reći da je prisustno mnoštvo nijansi. Kod marke od 5 helera (frankatura za dopisnu kartu u unutrašnjem saobraćaju) postoje nijanse od svetlo do tamno zelene, ali ima i plavo ili žutozelenih primeraka. Marka od 10 helera (frankatura za pismo u unutrašnjem saobraćaju) je u brojnim nijansama crvene boje, medju kojima i oranžcrvena, koja inače nije tako retka kako se doskora mislilo. Izuzetno su lepe nijanse roze boje (tamne ili svetle) na marci od 20 helera. Zbog osetljivosti boje, neke žigosane marke su potpuno izbledele i čini se kao da Je boja oprana. Na markama od 25 ı 30 helera prisutne su takodje nijanse. Napominjemo pri svemu ovome da kod vrednosti od 20 i 30 helera treba praviti razliku između originalnih maraka i novotiska koji je izdat 1911. godine, kod koga su boje bez svežine — sjaja.

Kod “crnih” brojki primetne su iste nijanse kod vrednosti od 20 i 30 helera. Naravno, ne treba zaboraviti čuvenu “ultramarin” nijansu na marci od 35 helera.