Филателиста

8 SLOBODAN ЗОТКА

Za period 1815-1817. godina može se reći da su to počeci u svakom pogledu i Jedino na osnovu budžetskih izdvajanja (ranije citirano) imamo potvrdu o postojanju poštanskog saobraćaja, a na osnovu Protokola pisama (iz 1824-1825) predpostavku o mogućem obimu. Poštanski objekti retko se viđaju.

II period (1817-1830) - Oktobra 1817. Skupština priznaje Miloša za naslednog kneza. Naravno da Je ovo dalo novi zamah Miloševom preuzimanju vlasti od Turaka ı daljem organizovanju sopstvene vlasti u Srbiji. Ovaj period karakteriše stalni Knjažev uspon sa povremenim zastojima i trzavicama na spoljnom planu (odnosi sa Portom, beogradskim vezirom...) i unutrašnjem (društvena previranja, Đakova buna...).

Bez obzira na sva dešavanja knjaz Miloš, u ovom periodu, intezivnije nego ranije radi na širenju mreže nahijskih menzulana, one na carigradskom drumu preuzima — gubi – preuzima, uvodi srpske tatare za međunarodni prenos pisama (kontakt sa Portom, srpskim delegatima u Carigradu...), povećava broj tatara za prenos po Srbiji, itd.

To Je period kada biva ustanovljeno skoro 30 nahijskih menzulana (po izvoru M. Petrović do 1834. bilo Je 31). Broj Je rastao u skladu potrebe posla koje je Knjaz obavljao preko svoje kancelarije odnosno, kako ćemo kasnije videti, smanjivao broj menzulana ız praktičnih - ekonomskih razloga. Knjaževa potreba za ostvarenjem svakodnevne komunikacije sa predstavnicima vlasti u svim delovima zemlje dovela Je do širenja mreže menzulana ı uporedo do ostalih neophodnih organizacionih pretpostavki za pouzdan ı redovan prenos pošte. Uspostavljanje menzulana dešavalo se isključivo po nalogu Knjaza, npr. citat iz Protokola “*K. kancelarije”:

Br.232 dan 25 Pisano kn. M. Zdravkoviću : za ustanovljenje mezulane, u Svilajncu

Menzulana, kao mesto za odmor tatara ı promenu konja, imala Je funkciju osnovne organizacione jedinice za primanje, prenos, ekspediciju ı isporuku (uručenje) pisama. Svako pismo adresovano Jedino na Knjaza moglo je biti predato najbližoj menzulani, odakle je upućivano ı putovalo ka mestu gde se on nalazio i obrnuto, pisma upućena iz “Knjažeske kancelarije” putovala su preko menzulana do poslednje, najbliže primaocu ı uručivana preko surudžija (pismonoša).

Vidi se da Je ı knjaz Miloš, kad je bio na putu, pismene pošiljke slao kurirom do najbliže menzulane, odakle su ekspedovane dalje do krajnjeg odredišta, npr. citat iz protokola “K. kancelarije”: