Филателиста

56

predano preurediti i selektirati zbirku za sledeći nastup, poštujući pravila FIP za izlaganje u ovoj klasi.

Po tumačenju predsednika žirija, ako se u izlošku nađe samo jedna maksimumbkarta na kojoj je marka tako žigosana da žig nikako ne dodiruje razglednicu to je dovoljan razlog da žiri ozbiljno posumnja u autentičnost svakog izloženog eksponata u toj zbirci. Takođe, žig na marki treba da je u vremenskoj korenspondenciji sa markom najduže u rasponu od 5 godina, dok razglednica može biti neuporedivo starija. Za primenu kriterijuma starosti maksimumkarte, posebno je naglasio da sve što je nastalo nakon Drugog svetskog rata ne može nositi taj epitet. Naslov zbirke treba što preciznije da iskaže temu koju izlagač kroz prikazanu zbirku proučava, analizira, pokazuje studioznost, iskazuje poznavanje oblasti i gledaoca što jasnije i neposrednije informiše o svemu tome pođednako kroz uvodni list i celu zbirku. Ako naziv zbirke nije dobro odabran, onda nema razvoja teme, istoriografije, već samo rasplinutost i lelujavost koji ostavljaju utisak da je autor zbirke poređao sve što ima iz te oblasti, uz nedozvoljivo ponavljanje istih motiva, bez obzira na različitost maraka ili žigova.

To je bila i jedna od osnovnih zamerki izlošku Višeslava Cvetića iz Niša. Mnogo olicijelnih maksimumkarata u izdanju DP “Jugomarka”, koje žiri ocenjuje neinventivnim i u neskladu sa pravilima. Identičan crtež na razglednici i na marki, uz prigodan žig prvog dana je propagandna konfekcija koja ne doprinosi razvoju ideje maksimalfilije. Ako je isti tip medveda prikazan na 5 do 6 maksimumkarata, takođe ista vrste ribe, lisice, vuka i zeca, onda izložak deluje statično, sa ponavljanjima koja se

kao bumerang vraćaju uz negativne poene i dokazuju da u oblasti flore i faune Jugoslavija i nije toliko atraktivno područje, kao i soluciju da autor izloška to nedovoljno poznaje. A onda se iznova otvara i pitanje naziva zbirke – "Flora ifauna Jugoslavije”. Ako se naziv ozbiljno prihvati, onda se očekuje da zbirka studiozno prikaže ono što baš karakteriše, sa nizom osobenosti, teritorijalno područje Jugoslavije. A zbirka toga nema, već pokazuje i zverke i travke koje su karakteristične za sve zemlje ovog regiona, pa i šire. Ispisivanje latinskog naziva za njih, prepisanog iz odgovarajuće enciklopedije, nije dovoljan dokaz poznavanja teme. Traži se koja reč više o konkretnoj lokaciji areala, rasprostranjenosti, zaštićenosti, upotrebljivosti biljke za čoveka, ekološki aspekti i sl. Tek je to dokaz o temeljnijoj zainteresovanosti izlagača za ovu temu, o tome kako je proučava, prati i razvija, šta želi da nam svojom zbirkom dokaže i poruči. Nisko ocenjujući ovu zbirku, žiri je komentarisao da ona sa svojim sadržajem i načinom prezentacije treba da ima manje pretenciozan ali tačniji naziv – "Flora i fauna na markama Jugoslavije“. Upućen je i prigovor da se za izradu ovih maksimumkarata prečesto koristi stari žig prvog dana za uslužno žigosanje i da on dominira na skoro polovini prikazanih eksponata, što doprinosi neatraktivnosti kolekcije. Tako šarenolika tema koja pruža tolike mogućnosti kreacije, zahtevaće od V. Cvetića dodatni napor da svoju sadržajem bogatu kolekciju, temeljnije preuredi i adekvatnije obradi.

Široko definisana tema izloška Dragoša Petrovića dala mu je prostor za ugrađivanje u zbirku zanimljivog materijala, ali je time poneo i rizik površnosti, nedovoljne temeljitosti u proučavanju i prihvatanju svega što takva tema podrazumeva. Zatim