Филателиста

68

ju. Izraz »Network« potiče od koncepta većite mreže (Eternal network) koju је razvio Robert PFiliju (Robert Fillou) i Georg Breht (George Brecht). Ova dva umetnika su napravila jednu vrstu butika na jugu Francuske u leto 1965. godine. Ovaj butik – galerija nazvan »Žapete koje se smeše“ (La Cedille qui sourit) trebalo je da postane centar permanentnog stvaranja. Marta 1968. godine ovaj osnovni koncept je proširen novim: . . . razvili smo koncept »Stalnog praznovanja« (Pete Permanent) ili »Eternal network« kako smo taj francuski izraz preveli na engleski, što je trebalo da nam omogući da ga razvijamo efikasnije nego ranije. ... U aprilu smo objavili naše namere preko jednog plakata koga smo poslali našim mnogobrojnim korespodentima ... da bi oni shvatili da zaista čine jedan sastavni deo »Networka« (mreže) i da time obuzdaju svoj takmičarski duh. Imali smo nameru da preko naših performansa objavljujemo i događanja kod drugih umetnika. Ali to nije bilo dovoljno. Umetnik mora da shvati da čini sastavni deo mnogo šire mreže, jer »Stalno praznovanje« (»Network«) nastavlja da se dešava svuda oko njega i u svim delovima sveta.

Prvi izrazi kojima je delotvornost mail-arta bila definisana bili su »Flux Post«, »Pošiljka«, »Umetnost dopisivanja«. Danas su sinonimi za mail-art mnogobrojni; uključuju: poštansku umetnost, umetnost dopisivanja, umetnosi preko Pošte, umetnost poštanske pošiljke, Art Postal (Italija), Post-Kunst (Nemačka, Holandija), Arte Correo (Španija, Južna Amerika i Meksiko).

Prve umetničke manifestacije posredstvom Pošte

Marsel Dišan (Marchel Duchamp) je stvorio 1916. godine »Grand verre« („Мен ки čašu«). Među tekstovima, objektima i dokumentima povezanimsa „Velikom čašome nalaze se i četiri poštanske karte zalepljene na jednoj podlozi. Radi se, naime, o pozivu na sastanak 6. februara 1916. godine koji je Dišan uputio svojim susedima na istom stepeništu – Arnsbergovima. S jedne strane ovih poštanskih karata nalazi se poziv za sastanak, a s druge, tekst o »Velikoj čaši« koji je delimično šifrovan. Dišan time uspostavlja jedan dvosmislen odnos sa Poštom, kao sredstvom komunikacije, jer šalje jednu poruku svojim susedima, iako je bilo mnogo jednostavnije da se ona prenese glasom. Ovo je bila prva umetnička manifestacija koja je realizovana putem Pošte, a pored toga je u kontradikciji sa njenim uobičajenim korišćenjem.

Jedno drugo korišćenje poštanskog sistema, kao posrednika, nalazi se u delo Dišana; Tokom boravka u Argentini 1918. godine Dišan stvara šahovsku igru pomoću pečata (fran. tampons), igrajući šah udaranjem pečata na svoju prepisku.

Prepiska druge generacije umetnika futurista nose u sebi oznake fiskalnih dokumenata; umetničko delo se sastoji od fiskalnih elemenata a istovremeno obavlja izvaničnu funkciju. Ivo Panađi (Ivo Panaggi) stvara prvi poštanski kolaž 1925. godine. Na koverti koju adresira na Marinetija (Marinetti) Panađi radi kolaž od višebojnog papira i šalje pismo koje je kompletirao sa poštanskim elementima (nalepnice, marke, žigovi). Time Pošta postaje anonimni saradnik u umetničkoj kreaciji, a umetnik više nije autor dela već onaj koji je omogućio njegov dolazak.