Филателиста

20 - Cm ImmsIm-GGIGAZ: a AAA „5 vwWvčtutČHH SHS H i+{{čl P ec 20.06.1945. Lit0.50/Lit.0.255, (Crkva San Lorenzo — tamna pozadina, prvo štampanje) Lit.0.50/Lit.0.25 (Crkva San Lorenzo — svijetla pozadina, drugo štampanje) Lit.1.50/Lit.0.75. (Victor Emmanuel III u profilu s pretiskom RSI) Lit.0.50/Lit.0.25 (Kraljevina redovna za avionsku poštu) Lit.1.00/Lit.0.50 (Kraljevina redovna za avionsku poštu)

Razni izvori iz tih vremena slažu se u datumima puštanja u promet ı u pretisnutim količinama, koje variraju od 4400 pimeraka L. 5.00/2.50 marke Braća Bandiera do 436900 primeraka marke L. 2.00/1.00 Julije Cezar. Iz datuma je vidljivo da se pretiskivanje i puštanje u promet događalo u isto vreme kada i povlačenje jugoslovenske vojske. Sam pretisak riječju ISTRA upućuje na namjeru da se to izdanje pusti u promet na celom području pulske direkcije, koje je obuhvaćalo veći dio Istre i ostrva. Zbog promene vlasti nije došlo do puštanja u promet u bilo kojem mjestu u Istri izvan Pule, ali Je činjenica da je jedan deo naklade četiriju marka koje su bile gotove pre povlačenja jugoslavenske vojske odnesen u Rijeku, gdje će biti ponovo pretisnute novom nominalom i puštene u promet, ne samo u službi pulske direkcije nego u jedinstvenoj poštanskoj službi Zone B. Pretisnute marke koje su ostale u Puli ušle su u normalnu upotrebu samo kod tri poštanska ureda u samom gradu: Po/a Centro, Pola 1 Largo Oberdan i Pola 2 San Policarpo.

Kod pretisnutih maraka postoji nekoliko vrsta pogrešaka i posebnosti u pretiscima: uglavnom kosi, pomaknuti i obrnuti pretisci, koji većinom nisu rijetki. Postoje vrlo uspjeli falsifikati, kako normalnih pretisaka tako i pogrešaka 1 posebnosti. .

Dugo godina, a i dan-danas, mnogi katalozi i publikacije smatraju ovo izdanje neslužbenim ili u najboljem slučaju poluslužbenim. To je posledica kampanje koju je krajem četrdesetih godina vodio tada vrlo utjecajan Hrvatski filatelistički savez, uz pomoć vodećih filatelista iz drugih republika, motiviran s Jedne strane filatelističkim idealizmom, ali i usko nacionalnim razlozima, uz blatantno zatvaranje očiju pred neospornim činjenicama, pa čak i stanovit sakupljački jal.

Njihovi argumenti za nepriznavanje ovog izdanja, uglavnom objavljeni u časopisu Filatelija, mogu se sažeti u četiri tačke. Prvo, uz nevoljno priznanje da jc pretisak naručen od strane službenog tijela, Narodnooslobodilačkog odbora u Puli, iznesen je prigovor da dokument o pretiskivanju nije sačuvan, te da izdanje nije retroaktivno priznato poznatom Odredbom br. 19 iz aprila 1946. Drugo, tvrdilo se da se marke sigurno nisu mogle kupiti u pošti, jer niko nije vidio ispravno poslano pismo nego samo neke lokalne filatelističke tvorevine. Treće, postavilo se pitanje zašto bi saveznici dozvolili upotrebu maraka pretis-