Филателиста

21

nutih od strane Jugoslovena kad su već imali svoje marke. Napokon, kao četvrto istaknuta Je činjenica da su se te marke u doba pisanja moglc nabaviti samo po visokoj ceni u Italiji, te Je ona služila kao završni dokaz da se radi o špekulativnom izdanju na štetu sakupljača.

Svi ti njihovi argumenti mogu biti lako pobijeni današnjim znanjem i novim nalazima, Iako su neki već bili pobijeni ı u njihovo vreme. Prvo: Narodnooslobodilački odbor svakako je bio ovlašten da zatraži pretiskivanje maraka; konačno, razni su oslobodilački odbori diljem Jugoslavije, a ı Evrope, to i činili s markama nađenim u raznim depoima. Nadalje, dokumentacija se nije sačuvala ni za prvo ni za drugo provizorno riječko izdanje, a ni za prvo ljubljansko štampanje redovnih maraka. Ta izdanja retroaktivno su legalizovana Odredbom br. 19 objavljenom 26.04.1946. S obzirom na vrijeme koje je proteklo ı na činjenicu da Je pulski provizorij bio u prometu samo nekoliko dana pod jugoslovenskom upravom, a mnogo dalje pod savezničkom administracijom, ne treba se čuditi da tom odredbom nije legalizovan. Napokon, radilo se o izdanju iz grada koji u tom trenutku nije bio pod jugoslavenskom kontrolom i za koji se tada nije znalo da li će se ikad pod tu vlast vratiti.

Drugo, marke su se svakako prodavale na pošti. O tome postoji izvještaj nepristranog posmatrača već iz tog vremena, a do danas je pronađeno tridesctak pisama ı dopisnica poslanih izvan grada Pule koja se moraju po bilo kojem kriteriju smatrati privatnom odnosno poslovnom nefilatelističkom poštom (SI. 3). Prigovor da takvih pisama nije bilo po Jugoslaviji četrdesetih godina lako možemo objasniti činjenicom da je stanovništvo Pule velikom većinom bilo talijanske narodnosti, te je pisalo uglavnom u zapadnom smjeru.

Treće: prigovor da su saveznici mogli upotrebljavati vlastite marke moglo sc vrlo lako pobiti već u to vrijeme, no začudo ostao je bez odgovora. Pogled u bilo koji katalog otkrio bi čitaocu da su prve savezničke marke s pretiskom AMG VG izdane 22.09.1945., dakle tri mjeseca kasnije od pulskog provizorija.

Za razliku od jugoslovenskih vlasti koje, doktrinarno zaokupljene antifašističkom borbom, nisu bile voljne upotrijebiti bilo kakve oznake bivše vlasti, u cijeloj Zoni A saveznici, koji od toga nisu prezali, rješili su nedostatak maraka na jednostavan i praktičan način, dozvolom da se upotrijebe marke zatečene u depoima do izdanja njihovih vrednosnica. Već prvi broj savezničkog službenog lista donosi Naredbu br. 9, potpisanu od strance pukovnika A.C. Bowmana, zaduženog za civilne službe, u čijem članu 5. doslovce stoji: „da će upotreba poštanskih maraka s pretiskom AMG VG započeti nakon što se iskoriste marke zatečene na terenu”.

U razmatranju četvrtog argumenta, da li se radi o filatelističkom odnosno spekulativnom izdanju, po mišljenju pisca ove studije treba zaključiti suprotno. Pretiskane količine odražavaju i po izboru maraka i po nominali zal-