Филателиста
22
ihe koje bi se mogle očekivati u jednoj pokrajinskoj direkciji potkraj rata. Na prigovor da su neke marke pretisnute u malim količinama u špekulativne svrhe, može se odgovoriti da Je svrha pretiskivanja bila da se valorizira ı ponovo pusti u promet cela zatečena zaliha. Treba također primijetiti da — za razliku od tršćanskog provizorija — ovo izdanje nema nikakvu, a kamoli zamašnu doplatu. Doduše, ostaje činjenica, simptomatična za te okolnosti ı za ta vremena, da su neki promućurni ljudi iskoristili pojavu ovih maraka da pretvore svoju ušteđevinu ili kapital u vrijednost namijenjenu nekom budućem filatelističkom tržištu.
Čini se da do većeg prekida poštanske službe u Istri nije došlo, budući da su poznati primjerci privatne pošte poslani krajem maja iz nekih mesta pod kontrolom pulske direkcije. Nažalost, osim nekoliko primjeraka vojne pošte, prenesene, izgleda, vojnim kanalima, dosada nije poznat ni jedan privatni ili poslovni dopis poslan iz samog grada Pule s datumom pre izlaska pulskog provizorija i službenog početka prometa s Jugoslavijom i s područjem pod jugoslovenskom vojnom upravom 09.06.1945. Slobodno se može pretpostaviti da je promet sa Zonom A i Italijom uspostavljen ubrzo nakon savezničkog preuzimanja pulske enklave 21.06.1945. Nema sumnje da su se u ovom periodu upotrebljavale sigurno dvije, a možda 1 tri tarife: prvo tarifa Narodnooslobodilačkog odbora, nakon toga vjerojatno bivša tarifa Talijanske Socijalne Republike, i konačno saveznička tarifa uspostavljena u Zoni A 10.08.1945. Sve marke u prometu 22.09.1945. proglašene su kao nevažeće, s dozvolom zamjene u novopretisnute marke AMG VG do kraja meseca.
Treba dakle zaključiti da je pulski provizorij bio u opticaju delimično pod jugoslovenskom, ali uglavnom pod savezničkom upravom, više od tri mjeseca. Budući da je saveznička uprava nekog nepoznatog datuma oko sredine ljeta u nedostatku svojih maraka ponovo uvela marke Talijanske Socijalne Republike, postoji čak i malen broj mešanih frankatura koje su vrlo retke (51. 4). Pisma odnosno dopisnice plaćene u gotovini iz grada Pule, s rukopisnim ili žigovnim oznakama, nisu dosada poznata.
Isto tako nije do sada poznata upotreba pulskog provizorija izvan samog grada, i po svemu što se zna o tom izdanju, takva upotreba nije bila moguća. Postoje, doduše, pisma miješanih frankatura s riječkim i tršćanskim provizorijem, no u svakom poznatom slučaju radi se ili o uslužno žigosanim filatelističkim tvorevinama ili o čistim falsifikatima.