Часопис Истраживач

IZ DNEVNIKA ...

Čovek je npjjači kađ stvara, u tome je smisao njegovog postojanja

Jučs је Sunce izaslo sa senkom Msrkura. go nije izlazak rdjavog Sunca!? Put do Petnice jop je vlažan od rose. Povijena pod teretom ranc°, kreadem stopu puta. Moram da stignem što рге, Moram stidi pre zova ptica dok ne odu u svoju svakodnevnu šetnju. Ako zakasnim, Petničkoj pedini će nedostaj.ati đeo života. Moj život prippđa prirodi, njoj uvek novoj. Zove me da nadjem novo u starora dmu, поуо u izvoru beke, inirisu šume« Danas du tr°žiti novo u njoj, stvorenoj u neolitu. Prva me je povukla k sebi. Otkrila mi je život koji sam čula, koji je večito nov, privlačan. Ruk D nv° puklim od rootike, nastavl jam sa kopanjem« Moram noći dane koji su skriveni u tim krečnjačkim gromadima. Zaškripala je zerolja pod motikora, Znadi, tu je! ти je deo prošlosti којш želiro da upoznam , Могаш biti oprezna, mogu oštetiti delid stvatnosti. Motika je gruba, ležem u blato i lagano kopam rukom. Nokat se slomio. KTv teče, ostavlja trag; roožda samo hode da zabeleži ponovno radjanje onog što je za trenut«k umrlo. Kopam, i gle, tu je, zpjedno jedno kraj drugog, glineni sud i zubi od pedinskog međveda - Samo oprezno da skinem blato. Nede se oštetiti. Ne sme; Osecaro hladnocu po nedrima, k n ljava su. pu je na jsisrurni je da se ne uništi« Zar je važno što sam kaljava i mokra! Našla sam ono što je cilj mog istraživanja. Ali, to je samo delid cilja. Moram idi dalje! Potrbuške protelačim se kroz uzani kanal, Rudarska lampa osvetljava put, idem u ndvo, Gajtan je zapeo o stenu. Ne mogu dalje napred. Ne mogu ni nazad. Prolaz je uzan« Ja i nedu nazad. Rukom proširujem kanal, Sad mogu da skinem lampu. Ostavljam je, tu su svede.Klizam napred. vise ne vidim svedu da upalim ne mogu, uhvatile su se šibice. Šta sad?

24 -